10/14/2010 8:32
Još u svibnju 2008. godine ispred zagrebačkog HNS-a prvi put sam u javnosti pokrenuo temu o ukidanju monopola zagrebačkih taksista. Iako će svi odmah prepoznati kako je uistinu riječ o monopolu budući da taksi usluge u Zagrebu pruža samo jedna grupa taksista, treba napomenuti kako je on de iure inauguriran Odlukom o izmjeni Odluke o autotaksi prijevozu osoba Gradske skupštine od 14. prosinca 1999 (Službeni glasnik 19/99).
Članak 12. te Odluke ozakonio je monopol zagrebačkih taksista propisujući da „koncesiju u trajanju od 10 godina mogu dobiti svi … ako … su članovi Udruženja autotaksi prijevoznika“, a prema odredbi članka 1. iste Odluke riječ je o „Udruženju autotaksi prijevoznika Grada Zagreba, Radio – taxi Zagreb“. Drugim riječima, ta fantomska odluka propisala je da privatna taksi udruga autonomno određuje cijene i ostale tržišne uvjete, jer tko se takvih uvjeta ne drži, ne može biti član udruge pa tako ni pružatelj autotaksi usluge.
Prema tome, temeljni problem aktualnog stanja leži u 11 godina staroj odredbi koja je nekim pukim čudom uspjela ostati na snazi i čuvati monopolistički status quo.
2008. godine skupštinsku većinu činila je ekipa lojalna gradonačelniku Bandiću, koji ima neki čudni tajni pakt sa spomenutom zagrebačkom taksi udrugom (čija je PR agencija Millenium promocija sudjelovala i u Bandićevoj predsjedničkoj kampanji!), pa zaokret glede taksi usluga u Zagrebu tad nije bio moguć. Međutim, današnja skupštinska većina, predvođena zagrebačkim SDP-om, čini se, odlučila je ipak/napokon misliti svojom glavom i regulirati autotaksi tržište sukladno novim propisima usklađenima s onima iz Europske Unije.
Naime, 16. listopada 2009. u Narodnim novinama objavljen je Zakon o izmjenama zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 124/09) kojim se dosadašnji sustav koncesija u autotaksi prijevozu zamjenjuje dozvolama jedinica lokalne i područne samouprave, kao dominantnom praksom i u europskim zemljama.
No, veliki ljubitelj Zagrepčana, Milan Bandić, optužio je zastupnike Gradske skupštine da „žele štititi samo interes građana“ (??), a da on ne želi sudjelovati u takvom „kaosu“ u kojem nezadovoljni taksisti mogu zaprijetiti štrajkom pa je brže bolje izradio svoj prijedlog Pravilnika o autotaksi prijevozu kojim je (neočekivano, zar ne?) predvidio da on bude taj koji određuje cijene taksi usluga. Naposljetku, skupštinska većina na čelu s SDP-om izradila je i svoj prijedlog Pravilnika koji bi se pred javnosti trebao pojaviti već na idućoj sjednici Gradske skupštine, a koji predviđa novih 166 dozvola namijenjenih konkurentima.
Tako se nakon brojnih akcija, inicijativa, molbi građana i zainteresiranih pružatelja taksi usluga, prosvjeda, prijedloga i protuprijedloga zagrebačkoj „taksi-trakavici“ ipak nazire kraj u obliku pristojne proeuropske regulative. Treba reći, doduše, kako je i predloženi model svojevrsni kompromis, prije svega zato što se broj dozvola za autotaksi prijevoz ne bi trebao ograničavati skupštinskim aktima kao podzakonskim propisima, budući da ograničenja tržišne i poduzetničke slobode jesu i trebaju biti u zakonskoj domeni. Predloženo rješenje očito ima za, rekao bih, opravdani cilj priznati postojeće stanje velikog broja taksista koji već dugo posluju na zagrebačkim ulicama.
Međutim, za dramatičnu završnicu pobrinuli su se upravo zagrebački taksisti koji su za sutra, 14. listopada 2010. najavili štrajk. Nezadovoljni su, kažu, što nije prihvaćen njihov „kompromisni“ prijedlog da se nastavi po dosadašnjoj praksi ali prema nižim cijenama. A dosadašnja praksa značila bi i dalje monopol – tržišnu anomaliju koja je štetna za građane kao potrošače. Taksisti izgleda stalno gube iz vida razliku između uzroka i posljedice, bolesti i simptoma, a znamo da se ne rješavaju posljedice ili simptomi, već stanje koje ih generira.
Inače sam osobno razgovarao s velikim brojem taksista, čije usluge sam i dosad svakodnevno koristio, a koji su mi se svaki puta požalili na premali promet. I doista ne bih volio da „se koriste kao kolateralne žrtve u igrama političko interesnih klanova“, kako je to izjavio Juraj Šnidarić, predsjednik Udruženja Radio – taxi Zagreb, najavljujući štrajk. Uistinu ne bi bilo dobro da zagrebački taksisti budu instrumentalizirani u izazivanju „kaosa“ koji priželjkuju gradonačelnik Bandić i pojedinci koji ih tobože zastupaju.
Novo liberalizirano tržište u svakom slučaju minimalizirat će kastinsku ulogu dosadašnjeg vodstva zagrebačkih taksista. No, ukidanje monopola, te smanjenje cijena popularizirat će taksi usluge među građanima i povećati ukupni promet. Očito je da će promjene biti na obostrani interes pružatelja i korisnika usluga, pa je još očitije da nezadovoljni ostaju samo oni koji više neće moći predstavljati svoje interese pod tuđe…