Hrvatski zavod za javno zdravstvo je u suradnji s Hrvatskim savezom gluhih osoba te s Edukacijsko rehabilitacijskim fakultetom, održao stručni skup kojim je obilježen Svjetski dan sluha.
– Oštećenje sluha je, u pravom smislu riječi, globalni problem. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije na svijetu živi između 450 i 500 milijuna ljudi koji imaju hendikepirajuće oštećenje sluha, što znači da im je srednji prag čujnosti na boljem uhu 35-40 decibela ili više. To je jedan od razloga zašto je to globalni problem, golema učestalost, a drugi razlog je taj što su posljedice oštećenja sluha pervazivne, one se u koncentričnim krugovima šire na sve više sfera kvalitete života, zbog poteškoća u komunikaciji. Osoba koja teško čuje teško i komunicira, to interferira s njenim uspješnim interakcijama, tako se teškoće komunikacija prelijevaju na sve sfere života – rekao je Luka Bonetti, izvanredni profesor na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.
Do 2050. godine bit će 700 milijuna ljudi gluhih i nagluhih, što predstavlja ogroman trošak za ekonomiju.
– Na nacionalnoj razini treba se postaviti na dva načina. Treba sustavno organizirati probir, otkrivati oštećenje sluha, kako bi posljedice bile manje. Također, treba raditi na demistifikaciji nekih stavova, poput toga da je oštećenje sluha prirodna posljedica starenja, to ne bi trebalo biti tako. Treba raditi i na osjetljivosti javnosti na potrebe osoba s oštećenjem sluha, one, nakon što im se dodijeli slušno pomagalo, zahtijevaju i dalje neke prilagodbe svojih sugovornika da bi bili uspješni u komunikaciji. Mislim da bi puno napravili kada bi javnost upoznali s tim potrebama i tako olakšali socijalnu reaktivaciju osoba s oštećenjem sluha – kazao je Bonetti.
Osim što ne čuju, osobe s oštećenjem sluha susreću se i s brojnim drugim problemima.
– Svakako, najveći problem je komunikacija, kada ljudi više ne razumiju dovoljno svoju okolinu, kada ne mogu stupati tako lagodno u komunikacije kao što su dosad mogli, a to su ljudi koji su možda bili vrlo radno aktivni, socijalno aktivni, na nekim vodećim pozicijama, rukovodećim, i sada odjednom imaju poteškoće s osnovnim osjetilom. Zbog toga se javlja nelagoda, frustracija u komunikaciji, početak izbjegavanja različitih komunikacijskih kontakata, i sve većeg povlačenja od socijalnih interakcija, jer kad vam je nešto nelagodno, kada vas frustrira, kada ne možete biti uključeni kao što ste bili, počinjete se povlačiti – izjavila je Marina Olujić Tomazin, poslijedoktorand na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu na Odsjeku za oštećenje sluha.
Bez obzira na oštećenje sluha, postoje pomagala, čak i u Hrvatskoj, koja mogu vratiti sluh.
– U Hrvatskoj su dostupni vrhunski brendovi slušnih pomagala, i najnovije generacije, tako da ono što je novo na tržištu u svijetu, dostupno je i kod nas. Ti aparati danas pružaju puno veće mogućnosti nego što ljudi znaju o tome, tu ima prostora da se poradi, da se ljude osvijesti o današnjoj tehnologiji i što mogu dobiti od nje. Slušni aparati više nisu uređaji koji samo pojačavaju zvuk, nego se fokusiraju na govor, na razgovor licem u lice, te još dvije situacije koje su bitne starijim osobama, to su razgovor telefonom i slušanje televizije – dodao je Davor Šušković, vanjski suradnik Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Najveći problem osobama s oštećenjem sluha je komunikacija s drugim ljudima, u čemu im pomažu komunikacijski posrednici.
– Prema zadnjoj statistici, oko 90 prevoditelja, odnosno komunikacijskih posrednika, je na području cijele Hrvatske, što nije dovoljno. Potrebno je povećati taj broj, i educirati ih, jer u Hrvatskoj ne postoji formalno obrazovanje za prevoditelje znakovnog jezika, tako da je to jedna od stvari koju zagovaramo, za što se borimo, da se postavi sustav formalnog obrazovanja za prevoditelje – poručila je Dijana Vincek, predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih.
Od nedavno postoji i web platforma na kojoj su online dostupni komunikacijski posrednici, s kojima gluhe i nagluhe osobe mogu stupiti u kontakt, a zove se Slavica, po poznatoj hrvatskoj slikarici Slavi Raškaj.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA