Autor: Pero Kovačević 2/27/2012 11:12
Ovu kolumnu sam odlučio posvetiti obilježavanju Međunarodnog dana civilne zaštite i Dana civilne zaštite RH i skrenuti pozornost odgovornim u državi i Gradu Zagrebu na katastrofalno stanje u ovom području. Naime, obilježavam dan civilne zaštite koje mi više niti nemamo odnosno dan sustava koji nam je samo mrtvo slovo na papiru. Pripadnike civilne zaštite danas možete vidjeti samo na prigodnim smotrama ali ih ne možemo vidjeti u akcijama zaštite i spašavanja. Smatram se pozvanim pisati i ukazati na katastrofalno stanje u civilnoj zaštiti jer sam u lipnju 1991. godine bio predsjednik Državne komisije za izradu Plana obrane RH i Plana osvajanja vojarni bivše JNA.
U lipnju 1991. godine u postrojbama civilne zaštite (jedinice, stožeri, povjerenici i dr.) bilo je obuhvaćeno (raspoređeno) ukupno oko 570.000 obveznika ili oko 12,5 posto ukupnog stanovništva Hrvatske. Bio je to glomazni sustav koji nije u potpunosti bio kvalitetno popunjen, osposobljen i opremljen. Zahvaljujući uglavnom velikim naporima, entuzijazmu, samoprijegoru, domoljublju, krajnje profesionalnom odnosu, pomalo inatu i vjeri pripadnika civilne zaštite u pobjedu u Domovinskom ratu, civilna zaštita je dala veliki doprinos i pridonijela da ukupna stradavanja civilnog stanovništva i ukupna materijalna šteta od ratnih razaranja bude što manja.
Republika Hrvatska je, tada, privremeno zadržala naslijeđeni sustav civilne zaštite. Njegove se sposobnosti u Domovinskom ratu koristila za pripremu i provođenje preventivnih mjera zaštite (sjetimo se priprema skloništa i drugih prostora za sklanjanje), ali prvenstveno mjera zaštite i spašavanja od posljedica ratnih djelovanja, kao što su: provođenje evakuacije, sudjelovanje u organiziranju zbrinjavanja prognanika i izbjeglica, provođenje i nadziranje zamračivanja, zaštita i spašavanje od požara kao sekundarne pojave, raščišćavanje ruševina i prometnica, opskrbljivanje stanovništva pitkom vodom, zbrinjavanje domaćih životinja te humana i animalna asanacija (npr. samo tijekom i neposredno nakon okončanja vojno – redarstvene akcije ”Oluja”, u asanaciji terena ukupno je uklonjeno cca 120 tona namirnica iz hladnjaka i ledenica, 4551 olupina vozila, ukopano je oko 8.000 grla stoke, odvezeno više stotina kamiona kućnog smeća iz oslobođenih gradova i naselja te prikupljeno više od 82.000 grla lutajuće stoke). Tijekom, kao i nakon Domovinskog rata, razminiranje te uklanjanje i dezaktiviranje neeksplodiranih ubojnih sredstava, bilo je posebno značajno područje angažiranja civilne zaštite. U tom kontekstu zanimljiv je podatak da je na pripremi i provođenju mjera zaštite i spašavanja sudjelovalo oko 130.000 pripadnika civilne zaštite.
U obavljanju svojih zadaća pripadnici civilne zaštite dosljedno su poštivali Ženevske konvencije o zaštiti žrtava rata, civila i civilnih objekata, ne dovodeći u sumnju humanitarni karakter svojih djelovanja. S prestankom angažiranja na zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od ratnih djelovanja, civilna zaštita se trebala koncentrirati i usmjeriti svoje planove i programe te sveukupan razvoj na prevenciju, zaštitu i spašavanje od prirodnih i tehničko – tehnoloških (civilizacijskih) nesreća i katastrofa.
Pod izlikom potrebe preustroja i smanjenja glomaznog sustav civilne zaštite odgovorni u državi i Gradu Zagrebu su totalno uništili civilnu zaštitu koja je danas mrtvo slovo na papiru.
Danas smo , u biti,kad više nemamo civilnu zaštitu , opet smo na početku jer imamo obvezu krenuti od početka u ustrojavanju civilne zaštite.
Danas, u Zagrebu papirno i za porebe smotri djeluje Zapovjedništvo civilne zaštite Grada Zagreba kao stručno operativno i koordinativno tijelo koje pruža stručnu pomoć i priprema akcije zaštite i spašavanja. Pored toga, u Zagrebu su osnovana i Zapovjedništava civilne zaštite u gradskim četvrtima, tako da svaka gradska četvrt ima svoje zapovjedništvo koje broji osam članova.
Uništili smo sustav koji je stvaran godinama.