Autor: Kostadinka Velkovska 5/5/2014 11:01
Ušli smo u svibanj koji je ujedno i prvi pravi proljetni mjesec. No, nije baš tako izgledalo posljednjih dana. Obilna kiša, jaki vjetar, skoro pa zimski uvjeti na cestama, bilo je svega, a najmanje proljeća. No, tvrde meteorolozi da su takve vremenske prilike, ili bolje rečeno, neprilike normalne za ovo doba godine pa se možemo samo nadati da će se sunce uskoro dulje zadržati.
Ono po čemu je svibanj također poznat jest Praznik rada. Ovogodišnji međunarodni Praznik rada naši su sindikati odlučili obilježiti kreiranjem tri osmice za ono što im se nekada obećavalo: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna. No, moram priznati da ja već jako dugo ne pamtim takav princip, iako nisam sigurna da sam kao glumica ikada i upoznala osmosatno radno vrijeme. Postavlja se zapravo pitanje, jesmo li se svi mi prilagodili promjenama koje su se dogodile u posljednjih 20 godina? Htjeli ili ne, stvari više nisu iste na tržištu rada kao što je to bilo prije, i možemo žaliti za onime što je prošlo, ali ne možemo to vratiti. I iskreno, ako je sve prije bilo dobro, zašto je onda takav sustav propao? Zašto takav sustav nije opstao sve do danas? Niti približno ne pokušavam tvrditi da je ovo doba potrošača, konzumerizma i krupnog kapitala izvrsno mjesto za radnike, ali možda i sami moramo promijeniti neke stvari i prilagoditi se promjenama.Sigurna sam da su i poslodavci morali učiniti isto. Nijedan poslodavac ne bi uspio danas vodeći svoju tvrtku kao što je to činio prije dvadeset godina. Pa onda, ako su se svi morali prilagoditi, ne bi li to trebali i radnici? Nisu li onda tri osmice nešto što zvuči odlično, ali u današnje vrijeme jednostavno nije moguće?Na primjer, naši studenti potpuno su se prilagodili vremenu u kojem žive. Njih sedamdesetak na Zagrebačkom velesajmu gradi samoodrživu kuću s kojom planiraju čak ići na natjecanje u Pariz. Kuća će biti velika oko 70 kvadratnih metara i imat će, naravno, sve ono što bi moglo biti potrebno budućim stanarima. Nevjerojatna je činjenica da su studenti potpuno sami pronašli sav novac potreban za izgradnju ove samoodržive kuće. Ali, zašto samoodrživa? Prema onome što sam ja pročitala, kuća je zamišljena tako da iskoristi apsolutno sve izvore energije koji se oko nje nalaze, a naravno da će većina te energije dolaziti upravo od sunca.Ideja je stvarno za svaku pohvalu, i svaki put me zadive ovakvi mladi, ambiciozni ljudi kojima ništa ne može stati na put.A za kraj, obzirom da je sunce provirilo iza oblaka, imajte na umu da u srijedu počinje Artikuliranje, što je recimo proljetni nastavak poznatog Fuliranja. Znači, na Strossmayerovu trgu moći ćete uživati u ovoj uličnoj manifestaciji i brojnim izvođačima koji su već potvrdili svoj dolazak. Valjda će nas i vrijeme poslužiti.Želim vam ugodan tjedan dragi moji, i ne bojte se promjena, rijetko kada donose nešto loše.Voli vas Kosta!
