Svjetlosno onečišćenje sve se češće spominje, smeta građanima, izmjenama zakona je ograničeno, a zbog njega ispaštaju i astronomska društva jer ne mogu gledati zvijezde i planete…
– Svjetlosno onečišćenje je umjetno povećanje svjetline noćnog neba. Nemamo više prirodnu noć, povećava se svjetlina neba, prvi su to astronomi primjetili sa smanjenim brojem vidljivih zvijezda. S industrijalizacijom umjetna rasvjeta se širi po svuda, pa čak i izvan gradova. Čak i ako postavljamo izvan gradova rasvjetu koja je ekološka po nekim definicijama, da svjetli prema dolje i slično, ako je postavimo na svaki kozji put i makadam, svjetlosno onečišćenje se i dalje povećava. To je zabrinjavajući trend koji se sada javlja, s modernom led rasvjetom, koja troši puno manje električne energije nego stara natrijeva rasvjeta, širi se sve više i više pod izgovorom uštede električne energije, a još više povećava svjetlosno onečišćenje, rekao je Boris Štromar, tajnik astronomskog društva.
Nova tehnologija je dobra, dodaje Štromar, i treba je implementirati, ali pod krinkom uštede proizvodi se dodatno svjetlosno onečišćenje…
– Pod izgovorom uštede, koja bi, u principu, na osnovu ovog što je postavljeno, moglo biti i 90 posto, na osnovu te uštede imamo nagovaranje od strane industrije, ne samo da se zamijeni postojeća rasvjeta, nego da se postavlja što više. Imamo primjer grada Ivanca, koji ima tri tisuće svjetiljki, i sada novi projekt, pod krinkom uštede, proširuje rasvjetu za još dvije tisuće svjetiljki. To je stvar hvatanja profita, jer se pod izlikom ekologije sve više i više širi svjetlosno onečišćenje.
Situacija nije dobra ni u Zagrebu, gdje je svjetlosno onečišćenje, u najmanju ruku, zabrinjavajuće…
– Zagreb, po mjerenjima, ima tri puta veće svjetlosno onečišćenje od Beča, koji je veličinom sličan, pa i po mentalitetu i arhitekturi. To je katastrofalno. Imamo situacije da su na Tuškancu postavljene svjetiljke koje su, po intenzitetu, duplo veće nego na Trgu bana Jelačića. Onda se postavlja pitanje sigurnosti. Previše rasvjete nam negativno utječe na sigurnost, jer ako se šećete Tuškancom, i zaslijepljeni ste s jakom, snažnom rasvjetom, vi okoliš ne vidite jer je mračan. Ako bi imali umjereniju rasvjetu, koja tamo može biti četiri puta manja, oko se može bolje prilagoditi na taj tamni dio, nemamo toliki kontrast, i onda dobro vidimo i mračne dijelove.
Veliko svjetlosno onečišćenje stvaraju i reklame. Grad je odlučio to promijeniti, te ograničiti plakate na 12 kvadrata na višestambenim zgradama, no Štromar smatra da to nije dovoljno…
– Ono što se događa s reklamama je potpuna katastrofa, to je doslovno silovanje građana s reklamama. Tu se čak i ne radi o svjetlosnom onečišćenju, koje je ogromno, nego o uništavanju dostojanstvenog života u gradu. Ako nekome pred prozor stavimo, na 20 metara udaljenosti, plakat koji ima 50 kvadrata, to je apsurd. Građane koji se protiv tog bune, reklamne firme tuže zbog uništenja poslovanja. Ali, kada malo pogledate uokolo, na svakom križanju imamo nekoliko svjetlećih ekrana, koji ne poštuju zakon. Naime, u zakonu o svjetlosnom onečišćenju, odnosno pravilniku koji je stupio na snagu u 11. mjesecu 2020. godine, prije više od dvije i pol godine, izričito piše, na križanja se ne postavljaju svjetleće reklame
Bez obzira što nalaže zakon, plakati se i dalje postavljaju i nitko na to ne reagira.
