Zagrebu je potreban moderan, europski stadion, no nakon najnovijeg prijedloga iz GNK Dinamo o izgledu stadiona, te najave o cijeni izgradnje od 60-ak milijuna EUR-a, gradski zastupnik Tomislav Stojak postavlja osnovno pitanje – tko će i na koji način platiti izgradnju stadiona? Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
GNK Dinamo predlaže da ga sam izgradi i plati, dok istovremeno od Grada Zagreba traži pravo građenja na gradskom zemljištu, ali pri tome ne odgovaraju na vrlo bitno pitanje – koji Dinamo? Onaj koji je oštećen za više od 100 milijuna kuna što je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, ili onaj Dinamo koji je rekao da uopće nije oštećen i da to nisu bila klupska sredstva?! Ili možda onaj Dinamo koji ogromnoj većini svojih članova i članica uopće ne dozvoljava sudjelovanje u radu kluba, a još manje bilo kakav način predlaganja odluka i odlučivanja o budućnosti i razvoju kluba?
Pri tome je žalosno čitati neozbiljne i neutemeljene izjave gotovo svih gradonačelničkih kandidata u vezi gradnje stadiona, koji se predizborno pokušavaju svidjeti svima, kako potpuno nekritički i bez ikakvog ozbiljnijeg promišljanja nasjedaju na priče koje kao „dimnu zavjesu“ radi problema s kojima se sudara u drugim segmentima svoga poslovanja, pušta u javnost uprava Dinama. A igrokaz koji je napravljen s objavljivanjem fotografije budućeg stadiona čiji je dizajn smislio ugledni zagrebački arhitekt koji samo dan kasnije, vidi čuda, postaje kandidat za zamjenika jedne od gradonačelničkih kandidatkinja, dostojan je sudjelovanja na Danima hrvatskog glumišta! Jao si ga nama u Zagrebu s takvim kandidatima i kandidatkinjama za gradonačelnika, zbilja nam se niti u budućnosti ne piše nimalo dobro!
Izgradnja stadiona u Zagrebu ozbiljan je projekt i tako mu treba pristupiti, bez predizbornih floskula u javnosti i zamagljivanja problema koji postoje u upravljačkom i financijskom segmentu funkcioniranja, kako našeg grada u cjelini, tako i GNK Dinamo. Gradski proračun je devastiran i u budućem četverogodišnjem razdoblju vjerojatno neće biti dovoljno proračunskih sredstava niti za servisiranje preuzetih obveza i isplatu plaća, a kamoli za velike projekte. Zato gradnju stadiona treba promišljati kao investicijski projekt koji će s jasnim i jednakim kriterijima za sve potencijalne investitore biti pokretač razvoja čitavog dijela grada na kojem se nalazi stadion u Maksimiru, uvažavajući već postavljene urbanističke planove uređenja. Stadion ne smije sam sebi biti svrha, već se uz njega moraju osmisliti i dodatni javni i komercijalni sadržaji koji će podići kvalitetu tog dijela grada i života svih građana.
Pozivam kao gradski zastupnik sve na ozbiljnost u pristupu kada se govori o novom stadionu u Maksimiru, te da se radi predizbornih fotkanja ne razbacuju floskulama i ispraznim riječima. Zagreb treba novi, moderni stadion, ali za njegovu gradnju postoje razni modeli financiranja, od međunarodnog javnog poziva zainteresiranim investitorima pod jasnim, unaprijed određenim urbanističko-planskim dokumentima i identičnim kriterijima za sve, pa do programa Javno-privatnog partnerstva putem kojeg su se i u Hrvatskoj izgradili mnogi objekti javne namjene.
Da stadionu u Maksimiru, s jasnim i jednakim kriterijima za sve potencijalne investitore, ali ne pod svaku cijenu, kako ne bi dobili još jednu „žičaru“, ovoga puta u režiji nove vlasti u Zagrebu!