Autor:: Dr. sc. Daniela Angelina Jelinčić 6/6/2011 12:43
Umjetnici su čuđenje u svijetu. A. B. Šimić tim je riječima okarakterizirao pjesnike koji nam putem svoje poezije daju mogućnost da zavirimo u njihovu dušu kako bismo vidjeli ono tajno, nama neizrecivo. Na sličan način, Miljenko Jergović vrlo prozaično opisuje umjetnost ”kao nešto što je silno važno i od čega se živi kao što se živi od zraka”. I dodaje kako je ”umjetnost nešto jako pametno i važno, umjetnost je uzvišena i umjetnost je pizdarija, ali ona definitivno nije kao život. Nekima je manje važna od života, a nekima je više važna od života, ali nikome nije baš kao život”.
Rezultati istraživanja stavova umjetnika/kreativaca prema relevantnosti odnosno potencijalu kulturnih/kreativnih industrija u Zagrebu proizašli iz Studije Zagreb kao kulturni proizvod odgovaraju
Šimićevoj tezi o umjetnicima kao čuđenju u svijetu. To čuđenje, međutim ne odnosi se na njihovu unutarnju snagu izricanja neizrecivog, već su umjetnici predmet čuđenja javnosti budući da ne percipiraju vlastitu snagu i potencijal koje bi mogli iskoristiti za poboljšanje vlastitog položaja, a onda i za razvoj grada i društva općenito. Naime, Studija je pokazala kako je povezivanje pojmova ”kultura” i ”proizvod” odnosno ”kultura” i ”industrija” za mnoge kreativce još uvijek nepremostiva prepreka: kultura se često smatra larpurlartističkom formom, kao uzvišeni, više-manje samostalni sektor i kako je svako njegovo povezivanje s tržišnom ekonomijom blasfemija. Takva su razmišljanja bliska samim počecima istraživanja kulturnih industrija (1947.!) u radovima Theodore-a Adorna koji je kulturne industrije smatrao primjerima masovne potrošnje koji odudaraju od izvornih stvaralačkih napora aludirajući na njihovu industrijsku proizvodnju za mase. Danas se takav koncept, međutim, uvelike promijenio pa se kulturne/kreativne industrije promatraju u kontekstu razvoja i utjecaja koji kultura može imati na razvoj gospodarstva, turizma, urbanog uređenja, društva općenito. Osobita je njihova snaga u kreiranju prepoznatljivosti lokaliteta, a time i u očuvanju kulturnog identiteta odnosno kulturne raznolikosti. U tom smislu, industrija ne može imati negativne konotacije, a pored toga i sama etimologija riječi (lat. marljivost, umijeće, radinost, op. a.) odaje pozitivan pojam. Ipak, budući da mnogi zagrebački umjetnici dijele negativno shvaćanje pojma kulturnih industrija, to je jedan od razloga zašto se one ne percipiraju u razvojnom smislu.
Načelno, samo neki umjetnici pojedinih struka usudili su se izraziti mišljenje o kulturnim proizvodima grada Zagreba koji su relevantni u smislu stvaranja profita odnosno prepoznatljivosti grada. Tako arhitekti npr. ističu komercijalne/stambene prostore i shopping centre kao profitabilne proizvode, a prepoznatljivima vide projekte javnog karaktera u smislu urbanih intervencija. Dizajneri kroz sve razine studije ističu modni dizajn koji se istakao pred ostalim vrstama dizajna, a filmski su umjetnici nešto konkretniji ističući filmove Što je muškarac bez brkova, Maršal i Metastaze kao značajne kulturne proizvode. Oglašivači pak uviđaju veliku profitabilnu snagu svoje struke, ali je ne valoriziraju kao potencijal u razvoju kulturnih proizvoda grada Zagreba. Likovni umjetnici pokazuju nedovoljno razumijevanje kulturnih/kreativnih industrija, a stvaranje profita u području likovnih umjetnosti vide isključivo u proizvodima vezanima uz dizajn. Obrtnici i pisci pak vide najveći potencijal razvoja kulturnih proizvoda u onima koji su tematikom vezani za Zagreb. To je, međutim pogrešan koncept budući da se prepoznatljivost Zagreba tako svodi samo na njegovu tekstualno-vizualnu prezentaciju vezanu uz fizičku geografiju. Tako npr. obrtnici prepoznatljivost grada u svojim proizvodima asociraju s već postojećim simbolima grada Zagreba (npr. grb ili motivi iz fizičke vizure grada, šestinski kišobran), istovremeno ne uviđajući potencijal vlastitih obrta za proizvodnjom takvih predmeta koji
će dizajnom, kvalitetom i načinom izrade biti jedinstveni i na taj način prepoznatljivi kao zagrebački proizvodi.
Skupno, rezultati istraživanja pokazuju kako se najrelevantnijom kulturnom/kreativnom industrijom danas u Zagrebu u kontekstu stvaranja profita smatra glazba (Graf 1.). U kontekstu prepoznatljivosti, to je također glazba, a slijede je arhitektura, film i kazalište (Graf 2.).
Analiza potencijala kulturnih/kreativnih industrija u Zagrebu ponovno ističe glazbu kao vodeću industriju u kontekstu stvaranja profita (Graf 3.)., dok se u kontekstu potencijala prepoznatljivosti glazba nalazi na drugom mjestu zajedno s arhitekturom i filmom, a primat se daje kazalištu (Graf 4.).
Studija zaključuje kako se glazba ističe i u trenutnoj percepciji relevantnosti i u percepciji potencijalnog razvoja, a slijede je arhitektura, film i kazalište. Treba, međutim, reći da su ispitanici pri odabiru glazbe kao relevantne kulturne/kreativne industrije odnosno one s razvojnim potencijalom najčešće gledali njen izvedbeni, a manje diskografski aspekt. Osim toga, često su pri tom u obzir uzimali velike koncerte (najčešće strane glazbe) u kontekstu stvaranja profita. 
Istovremeno, izvedbeni jezik hrvatske glazbe i kazališta, prema rezultatima istraživanja, ne smatra se preprekom, iako nije jasno je li to zbog njihovog potencijala u okviru regije Jugoistočne Europe ili zbog popularnosti koju umjetnici iz tih djelatnosti (pjevači, glumci) mogu donijeti cijelom kulturnom sektoru odnosno geografskom lokalitetu.
Kada govorimo o potencijalu stvaranja profita kroz kulturne proizvode, jasno je da se potencijali grada Zagreba ne mogu niti ih želimo mjeriti s brojkama koje ostvaruju zapadnoeuropske zemlje ili SAD npr. Na isti način, ne moramo se uspoređivati ni s europskim prijestolnicama kulturnog turizma kao što su npr. Pariz, London ili Beč. Zagreb ima tradiciju srednjoeuropskog grada i često teži brendiranju u tom smislu. Posljednji je popis stanovništva, međutim pokazao kako je nešto manje od 50% građana Zagreba ujedno i rođeno u Zagrebu, 31% njih dolazi iz ostatka Hrvatske, 15.5% iz ostalih dijelova Jugoslavije, a 0.5% iz ostalih stranih zemalja. 
Prema tome, Zagreb čini mješavina srednjoeuropskog, mediteranskog, balkanskog identiteta. Tim više, slogan ovogodišnjeg popisa stanovništva je ”jer zemlju čine ljudi”, a identifikacijski sustav grada može se i mora temeljiti upravo na identitetu lokalnog stanovništva. Koji je specifičan, koji je mješovit, koji je drugačiji od svih ostalih gradova s kojima se volimo uspoređivati. Možda nam novi popis stanovništva podari jasniju sliku o tome tko smo, a na kreativnom sektoru ostaje da nam pomogne u viziji onoga što bismo željeli biti.
