Točno na Međunarodni dan tolerancije, 16. studenoga, stotinjak se stanovnika okupilo u Remetinečkom gaju kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo mogućim preseljenjem izbjeglica iz Prihvatilišta Porin u Hostel Arenu. Iz MUP-a kažu kako je aktualno Prihvatilište u Dugavama potrebno renovirati, no gdje će privremeno smjestiti tražitelje azila, još nije odlučeno. Ipak, prosvjedom su stanovnici jasno dali do znanja da ne žele da to bude u njihovom kvartu.
– Tek prije nekoliko smo dana dobili informaciju da će u Hostel Arenu preseliti izbjeglice iz Hotela Porin. Na naše upite iz Grada Zagreba nije bilo odgovora, stoga smo se odlučili na prosvjed. Ova lokacija nije predviđena za takve centre. Naš je kvart jednostavno prenapučen, a u vrtićima mjesta nema ni za našu djecu. U zadnjih se šest godina broj stanovnika povećao za šest tisuća, a infrastruktura je ostala ista. Dovesti još neke ljude u ovaj prostor, smatramo potpuno neprikladnim – rekao je Igor Čović, predstavnik Inicijative građana Jaruščice i Remetinečkog gaja.
Ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice, Tvrtko Barun, smatra kako ovaj prosvjed samo dokazuje koliko je važno lokalno stanovništvo unaprijed pripremiti na ovakve situacije, a ne ih dovoditi pred gotov čin.
– Lokalno bi stanovništvo trebalo upoznati te ljude, u kojem se oni pravnom statusu nalaze, koja je njihova trenutna, a koja buduća situacija. Na taj bi se način umanjili strahovi jer njima, nažalost, nedostaju informacije. Ovo je dokaz da bi državne institucije trebale uložiti puno više vremena i truda te upoznati lokalnu zajednicu s informacijama i činjenicama – kazao je Barun.
Čak ni prvotna informacija da je riječ o tek privremenom smještaju, nije umirila građane.
– Nitko nam ne garantira da bu to bilo privremeno. Moglo bi se dogoditi da privremeno preraste u trajno – komentirala je jedna gospođa.
– Ja nikome ne želim uskratiti prava, ali željela bih da ovo naselje ostane kakvo je bilo – komentar je druge gospođe.
– Mislim da ih se ipak trebalo smjestiti u neko manje naselje gdje bi bili manje uočljivi. Ti će ljudi nama probleme stvarati. Ne znam kako će naša omladina i stariji ljudi sve to podnijeti. Ne bi trebali tu doći – kazao je stariji gospodin.
– Žene budu morale razmišljati kak budu navečer išle same van – zabrinut je bio jedan od prosvjednika.
– Ako žele bolja prava i bolji život u svojoj zemlji, neka uzmu oružje u ruke i izbore se za to, a neka ne bježe u druge zemlje. Svi su oni radno i vojno sposobni – rekla je starija gospođa.
– Poštujem toleranciju, no problem je u njihovom ponašanju. To su dečki od 20 do 30 godina koji rade probleme. Neće se oni nikad vratiti u Dugave. Imam kći od 16 godina, moram li se bojati da će ju netko napasti? 16 godina živi već tu i nikada nikakvih problema nije bilo jer na Laništu žive kulturni i obrazovani ljudi – mišljenje je gospodina koji je na pitanje odgaja li kćer na način da ima predrasude odgovorio:
– Oni su jednostavno drugačiji i točka.
Što danas zapravo znači biti drugačiji? Nismo li svi mi na jedan način drugačiji. Otkad smo prestali brinuti jedni za druge? Zašto tako rijetko zastanemo i razmislimo tko su ljudi koje svakodnevno srećemo na ulicama, kakvi su njihovi životi, koji ih problemi muče. Svi smo mi tako isti, a tako različiti. Zašto osuđujemo i prije nego li promislimo?
– Nije ovo prosvjed protiv migranata, ljudima treba pomoći i dati im adekvatan smještaj – kazao je Čović iz Inicijative građana.
Ali, očito ne onaj koji se nalazi u njihovoj blizini. Za one tolerantne spram različitih Međunarodni je dan tolerancije dan kao i svaki drugi, no oni koji su skloni osuđivati različite od sebe – ovo je dan kada bi se trebali zamisliti nad svojim mislima i djelima. Sretan nam Međunarodni dan tolerancije.
.
