Autor:: Boris Šprem 5/8/2011 11:31
Vodeći se i djelujući nekom svojom logikom, nekim svojim zakonima i porivima, povijest je odlučila da svibanj učini zagrebačkim najljepšim i najznačajnijim mjesecom. Drugi mjeseci, nadam se, neće se buniti jer i oni su Zagrebu poklonili štošta lijepog i vrijednog pamćenja, ali svibanj koji je omeđen praznikom rada i danom grada zaista je prepun velikih datuma.
U tom nizu jedan je dan, opet zahvaljujući nekoj čudnoj logici, nekim čudnim, da ne kažem nakaradnim poimanjima povijesti, što je graničilo s najvulgarnijim revizionizmom i prekrajanjem istina, dva je desetljeća prešućivan. Pokušalo ga se izbrisati iz memorije ovog grada, iz pamćenja naroda. Tek nedavno, Osmom svibnju vraćeno je donekle njegovo značenje, izvučen je iz podruma opet na svijetlo dana. Ostavimo sada razloge kome je trebalo da taj dan spreme u podrume ili na tavane i zašto je trebalo 20 godina da Zagreb ponovo dobiva ulicu na dan sjećanja kada su partizanske jedinice, među kojima je prvi bio i Posavski odred slavnog zagrebačkog Desetog korpusa, 1945. godine oslobodile Zagreb.
Godinama se protiv Zagreba vodio nesmiljeni propagandni rat, uporno su ga pokušavali prikazati kao nekakav ustaški grad, što je bio dio scenarija umanjivanja značaja i broja hrvatskih partizanskih jedinica. A prava je istina da je, primjerice, u vrijeme Drugog zasjedanja AVNOJ-a 28. i 29. studenoga 1943. u Jajcu broj hrvatskih korpusa bio brojniji od svih ostalih partizanskih postrojbi zajedno iz drugih dijelova Jugoslavije.
Zagreb je bio stvarno središte antifašističke borbe. Ne umanjujući značaj i brojnost antifašističkih postrojbi iz drugih dijelova Hrvatske, zar dovoljno ne govori da je broj ubijenih i poginulih Zagrepčana veći od 15.000. Oko 40-tak Zagrepčana proglašeno je Pravednicima među narodima, a odličje je to koje država Izrael dodjeljuje onima koji su izlagali svoje živote da bi spašavali Židove.
Zahvaljujući sudionicima antifašističke borbe Hrvatska je drugi svjetski rat završila na časnoj strani pobjednika, rame uz rame sa onima što su taj rat završili 9. svibnja. Nije li lijepo i ponosno stajati u združenom ešalonu s Britancima, Amerikancima, Sovjetima i mnogim drugima i biti svjestan da si tako mali, a zapravo velik jer je tvoj doprinos pobjedi nad nacizmom i fašizmom veći od nekih takozvanih velikih naroda. Jer za veličinu nije uvijek presudan broj.
Svojom masovnošću zagrebački su i hrvatski partizani odredili i današnje granice Hrvatske, onemogućili sve pokušaje da se Jugoslavija uredi kao centralizirana, unitarna država u kojoj bi se ugasile sve nacionalne osobnosti, ili preferirala jedna.
Zato drage sugrađanke i sugrađani čestitam vam Dan oslobođenja Zagreba i izražavam zadovoljstvo što Zagreb ima tu sreću da može reći da ima dva dana koje može slaviti kao dan svoga grada. Posebno čestitke i zahvale upućujem onima koji su bili dio te borbe.
Ujedno upućujem vam čestitke za Dan pobjede i Dan Europe kojoj smo pripadali i pripadamo.
