Autor:: Bruno Matković 7/1/2011 12:33
Potpredsjednik udruge Dodir Željko Bosilj gostovao je u emisiji Svakodnevica na Jabuci TV. Pojasnio je važnost tjedna Hellen Keller te ispričao tek jedan dio brojnih problema s kojima se gluhoslijepe osobe u Hrvatskoj svakodnevno susreću.
Danas je počeo tjedan Helen Keller, zašto je on važan za Vašu udrugu?
Tjedan Helen Keller se održava od 27. srpnja do 3. lipnja i ove godine je izuzetno bogat program. Posvećen je jednoj spisateljici, gluhoslijepoj osobi koja je bila promotor gluhosljepoće te je širila u javnosti probleme gluhoslijepih. Po toj osobi je ovaj tjedan dobio naziv, kroz koji sada gluhoslijepe osobe promoviraju svoje aktivnosti, svoje djelatnosti i svoje mogućnosti.
Što možemo očekivati tijekom tjedna, što ste sve pripremili?
Helen Keller je bila spisateljica i izdala je šest, sedam knjiga. Prema tome svaki dan nosi jednu aktivnost iz njezine knjige. Naprimjer, ”Svijet u kojem živimo” je jedna od knjiga koja obuhvaća izložbu slika gluhoslijepih slikara. Zatim imamo ”Šetnju” u kojoj ćemo proći kroz Zagreb u stilu s njenom pričom, gdje je ona obilazila kao gluhoslijepa osoba određene institucije, trgove, ulice, pa je napisala tu knjigu kako je ona to vidjela i opisala. Zatim imamo ”Izlaz iz tame”, konferenciju gluhoslijepih osoba s ciljem promicanja socijalnog uključivanja i neovisnog življenja gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj, te donošenje deklaracije gluhoslijepih osoba.
Koliko je važno da se senzibilizira javnost o problemima s kojima se susreću gluhoslijepe osobe?
Vrlo je bitno jer još uvijek za gluhoslijepe osobe ima premalo sluha. Barikade su u glavama ljudi i mi ovim našim aktivnostima želimo smanjiti i suziti te barikade, jer gluhoslijepe osobe žive svuda oko nas. Tu su, kreativne su, mogu raditi, znaju što žele i što mogu, samo zajednica ih treba podržati. Gluhoslijepi imaju posebne komunikacijske potrebe. Prevoditelj bi trebao biti uz njih svakodnevno. Da nije bilo prevoditeljice, Helen Keller ne bi postigla ono što je postigla. Tako su i Europske zemlje davno prije krenule njenim putevima i gluhoslijepe osobe u Europi imaju puno veće mogućnosti, puno kvalitetniji život, dok gluhoslijepe osobe u Hrvatskoj tek sada prolaze izuzetno trnoviti put. Dakle u komunikaciji gluhoslijepih osoba najbitniji su prevoditelji koji prolaze našu školu. Mi imamo izuzetno kvalitetnu školu za prevoditelje, koja djeluje u Splitu, Zagrebu, Osijeku. Samo u Osijeku preko 170 ljudi završi jedan tečaj u jednom periodu. Prevoditelji su vrlo bitni, ali država jednostavno nema sluha.
Koliko je potrebno sredstava za jednog prevoditelja, za jednu gluhoslijepu osobu?
Na pedeset gluhih osoba trebaju dva prevoditelja, a na jednu gluhoslijepu osobu potrebna su dva prevoditelja. Vjerujem da se radi o oko 20 tisuća kuna za dva prevoditelja na mjesec.
Daje li država poticaje, potpore za prevoditelje ili za gluhoslijepe osobe?
Mi smo se sada našli u izuzetno složenoj situaciji jer sredstava nije bilo i nismo mogli financirati prevoditelje. Država mora osmisliti instituciju koja će voditi brigu o prevoditeljima, hoće li to biti kroz udruge ili će to biti kroz njihovu neku agenciju, ali oni moraju naći sredstva. Za razliku drugih osoba s invaliditetom kojima se osiguravaju sredstva za brojne aktivnosti, pa i za pratnje i ljude koji im pomažu, za gluhoslijepe osobe sredstava jednostavno nema.
Kakva je situacija u Europi?
U Europi gluhoslijepe osobe imaju prevoditelje, pratioce i mogućnosti da posjete neke institucije, dok u Hrvatskoj ako naša udruga Dodir ne organizira neka sredstva, gluhoslijepe osobe se jako teško snalaze.
Koji je cilj vaše konferencije i mislite li da ćete ga postići?
Cilj svega je upoznavanje javnosti s posljedicama gluhosljepoće i s načinom življenja. Ove godine smo pokrenuli kampanju kako bi pokazali javnosti kako je živjeti kao gluhoslijepa osoba i da su gluhoslijepe osobe dio naše svakodnevice. Želimo biti ravnopravni s ostalim osobama s invaliditetom.
Koji su najveći problemi s kojima se susrećete?
Problem broj jedan je manjak prevoditelja i financiranje. Broj dva je manjak obrazovnih institucija. O zapošljavanju da ne ni govorimo. Jako puno ima problema o kojima treba razgovarati i koje treba riješiti.
Na koji način bi se ti problemi mogli riješiti?
Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir radi edukacije gluhoslijepih osoba i socijalizaciju. Mi imamo programe koje stalno šaljemo na Ministarstvo koje ih samo treba prihvatiti. Mi želimo da se riješi status gluhoslijepih osoba, rješavanje statusa Hrvatskog znakovnog jezika i rješavanje statusa prevoditelja.
