Autor: Kristina Križić 6/5/2012 14:24
Iza udomljenog djeteta uvijek stoji potresna životna priča. A kada djeca prebole ili prihvate svoju prošlost, slijedi proces prilagođavanja u udomiteljskoj obitelji koji za djecu zna biti poprilično trnovit.
O udomljenoj djeci u Hrvatskoj govori i publikacija Što nam djeca govore o udomiteljstvu, koja prikazuje proces udomljavanja iz perspektive djeteta.
Ured UNICEF- a za Hrvatsku, u suradnji s Ministarstvom socijalne politike i mladih, angažirao je stručni tim s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom prof.dr. sc. Antonije Žižak.
Istraživanje je obuhvatilo tri županije: Osječko-baranjsku, Koprivničko-križevačku i Primorsko-goransku, a sudionici su bili udomljena djeca, biološka djeca i osobe odrasle u udomiteljskim domovima.
– Djeca su otvoreno govorila o svojim iskustvima, a posebno emotivno je bilo kada su nam djeca prepričavala na koji način su se izdvojili iz biološke obitelji. Te njihove komentare nosimo i dan-danas sa sobom – rekla nam je Antonija Žižak, voditeljica tima i urednica publikacije.
Milanka Opačić, ministrica socijalne politike i mladih, istaknula je kako Hrvatska mora poraditi na sistematizaciji podataka kako bi se poboljšala kvaliteta udomiteljstva.
– Prije par dana bila sam u Osijeku na jednoj konferenciji gdje su bili podaci zemalja Europske unije, ali i drugih zemalja, o tome koliko je djece smješteno u udomiteljske domove te drugi podaci koji bi unaprijedili kvalitetu udomljavanja. Nas je bilo sramota jer mi te podatke nemamo, a primjerice ima ih Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, dok je naša kućica za podatke ostala prazna – ispričala je ministrica Milanka Opačić.
Publikacija donosi dječja iskustva i brojne uvide iz dječje perspektive. UNICEF je također podržao ovu publikaciju i upozorio na neke segmente na kojima treba poraditi.
– Potrebna je viša razina kontrole i češća provjera udomitelja. Pored toga, jako je važno pitati djecu za mišljenje i uvažavati njihove prijedloge. Nužna je i bolja priprema za izdvajanje djece iz biološke obitelji i primanje u udomiteljsku obitelj – objasnila nam je Lora Vidović, predstojnica UNICEF-ova ureda za Hrvatsku.
Osim publikacije, predstavljen je i kratki film o ženi koja je hrabro progovorila o svom životnom putu, a s nama je odlučila podijeliti svoju ispovijest.
– Ja sam neželjeno dijete svoje majke. U životu su mi najviše pomogli moja Nana, žena koja me odgajala, susjedi i razrednik koji su me poticali i govorili mi da ja sve mogu. I danas mi nekada bude teško, onda se isplačem, ali krenem dalje. Jedino tako ljudi mogu uspjeti u životu i biti zadovoljni sobom – rekla nam je Andrea Ana Lopac, koja upravo dovršava doktorski studij na Fakultetu prometnih znanosti.
Istraživači su zaključili kako su djeca zainteresirani i dobri sugovornici u istraživačkom i intervencijskom smislu te ih je potrebno što češće uključivati u sve odluke koje se tiču njihovih života.
