Tekst:: A.P. 4/3/2012 16:08
Slično kao i tenisači, i maratonci imaju svoj Grand Slam. Maratoni u Berlinu, Bostonu, Chicagu, Londonu i New Yorku smatraju se najvećim i najprestižnijim na svijetu. Od ovih pet nabrojanih, bostonski se maraton, zbog svoje dugovječnosti, naziva i ”ocem svih maratona”.
Bostonski maraton 16. travnja ove godine slavi svoj 116. rođendan a uz to što je najstariji, svoj gotovo
mitski status među trkačima može zahvaliti i činjenici da je – najteži.
Za razliku od ostalih velikih maratona na kojima trči od 40 do 45 tisuća maratonaca, na bostonskom nastupa tek 25 tisuća trkača. Ove godine će među njima biti i jedini predstavnik Hrvatske, maratonac-amater Berislav Sokač, koji iza sebe već ima maratone u New Yorku i Berlinu a želja mu je otrčati svih pet velikih maratona.
Bez obzira na plasman, već i sama činjenica da netko nastupi i završi svih ovih pet maratona predstavlja herojski podvig. Tako je u Berlinu nastupilo 30-ak hrvatskih trkača dok ih je na njujorškom maratonu bilo 16.
– Gotovo je nemoguće amateru poput mene spojiti svih pet maratona jer se treba poklopiti niz elemenata. Primjerice, za njujorški maraton, trkač koji nema istrčanu propisanu normu za svoju životnu dob, mora ići na bubanj odnosno na lutrijsko izvlačenje a šansa za nastup je 1:5 ili 1:6, ovisno o broju prijavljenih. Uvjet za bostonski maraton je isključivo norma, pa sam vrlo ponosan na činjenicu da sam jedini predstavnik Hrvatske na ovogodišnjem maratonu. Važnu ulogu naravno igraju i fizička pripremljenost, utreniranost, financijske mogućnosti i naravno ozljede – potvrđuje Sokač, koji je s trčanjem počeo prije nepune dvije godine. Tada je na nagovor prijatelja otišao otrčati polumaraton u Jaski.
– Dva dana prije polumaratona pretrčao sam šest kilometara da vidim kako je to. Nakon istrčanog polumaratona, dva se dana nisam mogao kretati po stepenicama zbog upale tetiva, ali ništa nije moglo nadmašiti taj osjećaj da sam učinio nešto veliko, da sam pobijedio sebe i svoja očekivanja – dodaje Sokač.