Samo najhrabriji ostaju na tržnici Dolac. Temperatura i do minus deset, a kumice ovdje moraju stajati osam sati kako bi uspjele nešto zaraditi.
– Jako nam je hladno, ali što možete. Vrijeme nije na našoj strani – rekla je prodavačica.
– Hladno, jako nam je hladno. Svatko od nas ima dupli sloj robe na sebi, drugačije se ne može. Jedva preživljavamo ove hladnoće na zraku – dodala je Marica, jedna od zakupaca na Dolcu.
– Nije nam lako, ali nema nam druge. Treba se dobro obući i najesti – rekao je zakupac.
Zakupci tržnice Dolac izrazili su nezadovoljstvo, te traže promjene. Nenatkriven prostor, dodatno im stvara probleme tijekom zimskih mjeseci.
– Kako nam je raditi? Nikako, eto to ću vam reći. Uvjeti su kao da smo u 1945. godini. Nemamo krov, nemamo ničega i prepušteni smo sami sebi. Normalna stvar da se nešto mora promijeniti. Kada pada snijeg, roba nam je prekrivena snijegom, kada pada kiša sve nam je mokro. Moramo imati sto čudesa – fiskalnu blagajnu, struju, a da ne govorim da me struja stresla već dva puta – rekla je ogorčena prodavačica.
Nekima bi debeli minusi mogli uništiti voće i povrće, pa se nisu ni pojavili. Prodaja je nikakva, ističu prodavači. Iako rijetki, kupci ipak cijene kvalitetu i domaće proizvode.