Autor:: Tanja Molvarec 9/13/2011 10:13
Počela je nova školska godina i ponovno se kod većine školaraca, a pogotovo onih iz nižih razreda javlja problem preteških torbi. Nika Šregelj je krenula u 2. razred osnovne škole. Sitne je građe i teška je 24 kilograma, a torba koju ima na ramenima teži malo više od tri kilograma. U njoj su samo knjige i bilježnice potrebne za taj dan. Uz to ponekad nosi i pribor za likovni ili pak tjelesni.
Njeni roditelji zabrinuti su jer je Nika počela osjećati bolove u leđima i ramenima. Naime, što je dijete mlađe, to je dopušteno opterećenje manje i za djecu koja imaju između 6 i 7 godina ne bi smjelo iznositi više od 5 – 10 posto njihove tjelesne težine. Ako to pretočimo u brojke, dijete od 24 kilograma, trebalo bi nositi torbu koja teži između 1,2 i 2,4 kilograma.
Tjelesna je težina djeteta pri upisu u prvi razred od 19 do 28 kilograma (90 posto djece u dobi od 6,5 godina ima tu tjelesnu težinu). To znači da djeca jednake kronološke dobi imaju vrlo različite tjelesne težine i da će školska torba teška od dva do tri kilograma za jedno dijete biti iznimno teška, a za drugo ‘podnošljiv teret’, kazala je Vesna Jureša, specijalist školske medicine.
– Dijete ponekad uopće ne može nositi torbu i potreban mu je ‘pratilac’ ili ‘pomoćnik’. Očekuje se da dijete koje je krenulo u školu može nositi torbu i ići u školu samostalno. Ako dijete nosi pretežak teret, teško će hodati i brže će se zamarati. Preveliko opterećenje torbom koja visi na ramenima može dovesti do bolova u ramenima, trnjenja u rukama i prstima te zamora vratne i leđne muskulature – upozorila je Jureša.
Dugoročno, zbog prevelikoga i nepravilnog opterećenja, muskulatura će se brže zamarati i dijete će to osjećati kao brži gubitak mišićne snage, bol u mišićima ili ‘bol u kostima’, ili kako to djeca opisuju bole ih ruke ili noge. Zapravo je riječ o boli u području hvatišta mišića za kost uzrokovanoj prevelikim opterećenjem. Zamor muskulature, osobito leđne, može dovesti do nepravilnog držanja, a to samo još pogoršava stanje i pojačava zamor i bolnost muskulature, objasnila je Jureša.
Roditelji bi trebali poticati djecu na tjelesnu aktivnost
Jureša je kazala i kako bi idealna torba trebala izgledati. Naramenice trebaju biti dovoljno široke, kako se ne bi utisnule u ramena, ali ne preširoke kako ne bi pritiskale pazušne jame i na taj način sprečavale uredan krvni protok kroz velike krvne žile koje prolaze ramenima i nadlakticom. Veličina i oblik torbe treba biti takav da torba ne ”sjedi” na debelom mesu djeteta i da ih pri hodu ne udara po leđima. Prevelika torba kojoj je težište vrlo nisko može pogodovati padu djeteta na leđa ili ako je težište visoko na vratu padu prema naprijed.
Torba treba biti napravljena od nepromočivog materijala i imati ‘mačje oči’ ili svijetleće trake kako bi dijete u sumrak ili navečer bilo uočljivo. Nažalost nemaju sva djeca te oznake pa neka hodaju po sumarku pogotovo zimi i teže su uočljiva vozačima što može biti iznimno opasno.
Pri kupnji torbe potrebno je torbu isprobati i procijeniti odgovara li djetetu, kazala je Jureša.
– Roditeljima se preporučuje da uz pravilnu prehranu potiču djecu na boravak u prirodi i na tjelesnu aktivnost koja odgovara dobi, razvoju i snazi djeteta, kako bi ojačali muskulaturu i opće tjelesno zdravlje. Time će i lakše udovoljiti svim zahtjevima škole, pa tako i nošenju školske torbe – preporučila je Jureša.
Mala Nika s početka priče odlučila je ići na plivanje kako bi ojačala mišiće. Na taj način će se, smatraju njeni roditelji, osjećati bolje ali i lakše podnijeti teret teške torbe.
