Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 5/30/2012 11:06
Cibona je utorak navečer došla do druge pobjede u finalu prvenstva Hrvatske i na taj se način približila samo korak do naslova. U subotu, kad je na rasporedu treća finalna utakmica, svi očekuju punu dvoranu Dražena Petrovića i atmosferu kakva je bila i u Domu sportova, gdje su ipak glasniji bili gosti. Logično s obzirom na rezultat kojeg su ostvarili.
Jasmin Repeša još jednom je pokazao da je za sve hrvatske trenere stručnjak nad stručnjacima i većina naših trenera može samo sanjati da budu poput Jaska. Čovjek je to koji je digao Cibonu na razinu više, a imao je gotovo identičnu momčad kao i njegov prethodnik Joke Vranković koji je od ove iste Cedevite gubio i 40 razlike.
Gužva ispred dvorane već sat vremena prije utakmice
Na utakmicu sam otišao kao gledatelj i sjeo na tribine da bih pogledao ovu utakmicu bez ikakvih obveza. Došao sam uživati u košarci jer puna dvorana i u prvom, a i u drugom susretu pokazuju nam da se košarka vratila u grad. Ali, nemojmo se zavaravati, i prošle smo godine gledali Cedevitu na završnici Eurocupa pa smo mislili da se košarka vratila u Hrvatsku, a onda smo na jako puno utakmica ponovno svjedočili praznim tribinama, bilo u ABA ligi, bilo u prvenstvu Hrvatske.
Već sat vremena prije početka utakmice ispred dvorane je bilo dosta ljudi. Neobičan prizor za narod koji ima običaj ulaziti u dvoranu ‘5 do 12’. Većina ljudi bila je u crvenom, dok Cibonine navijače nisam vidio. Vjerojatno su se sastali negdje drugdje.
Pola sata prije utakmice odlučio sam ući u dvoranu i prva stvar koja me neugodno iznenadila kad sam ulazi u dvoranu su redarske službe. Ulazak u dvoranu izgledao je kao da ulazim u Pentagon. Pregled od glave do pete, s pravom, ali stavljanje ruku u džepove i u torbicu (pederušu, kako je volimo zvati) bez mog pristanka me neugodno iznenadilo. Nažalost po njih (valjda) nisu našli ništa sporno i ušao sam u dvoranu.
”Emile voli te Sanader”
Već pola sata prije dvorana je bila polupuna i vidjelo se da će atmosfera biti prava, onakva kakvu je ovaj dvoboj i zaslužio. O samoj utakmici vjerojatno sve znate. Cibona je održala košarkašku lekciju Cedeviti i slavila s 18 koševa prednosti u njihovoj dvorani. Ne sjećam se da je itko ikad u posljednje dvije ili tri godine tako nadigrao Cedevitu. Repeša je održao košarkašku lekciju svom suparniku Anzuloviću, koji s ovom momčadi mora više, ali očito ne ide.
Alibi ne smije biti ni ABA liga, alibi ne smije biti ništa. Uvjeren sam da su zamijenjene uloge Repeše i Anzulovića da bi Cedevita ovu seriju glatko dobila 3:0.
Da se vratimo na događaje oko utakmice. Jedina stvar koja me zasmetala tokom cijele utakmice se ponovno dogodila s redarskim službama. Natpis ”Emile voli te Sanader” kojeg je u jednom trenutku pokazao jedan navijač Cibone na jedan grub način je oduzet. Posjetilo me sve to na 1. svibnja 2010 i Maksimir kad je zbog jedne baklje došlo do velikih nereda.
Ovaj put nije bilo tako, ali je ta redarska služba oduzeta. Kao novinara me to uvrijedilo jer ovo je demokratska zemlja, a sloboda govora neophodna za postojanje demokratske vlasti. Nažalost, tog jučer nije bilo. Čisto sumnjam da je netko iz uprave Cedevite naručio sklanjanje spornog natpisa, ali eto, redari su se našli pozvanim da taj natpis uklone.
Sukob zasjenio utakmicu
Sve ostalo bilo je sjajno, bar kad je Cibona u pitanju, iako bi i u Cedeviti trebali biti zadovoljni. Na tribini sam bio okružen velikim brojem navijača Cedevite i starim i mladim, i iako se govori da je taj klub umjetan ne bih se složio s njima. Ljudi iz Cedevite su krvavo radili na marketingu i malo pomalo su privukli jedan dio navijača. I dalje ih je manje nego Ciboninih, daleko manje, ali to je i logično.
Na kraju su Cibonini igrači zahvalili navijačima, Cedevitini su zapljeskali svojima iako se vidjelo na njima da im nije do ničega i svi smo mislili da je to kraj divne košarkaške večeri.
Nažalost po košarku i po sve ljubitelje sporta dogodilo se i treće poluvrijeme. Naime, ispred kafića koji se nalazi u dvorani došlo je do fizičkog sukoba između Nikše Prkačina i Siniše Kelečevića. Nije poznato zašto je došlo do sukoba i zašto je Prkačin udario šakom Kelečevića iako sukob datira još od prošlog ljeta. Očito računi nisu riješeni do kraja, a nakon ovoga sumnjamo i da će biti. I zapravo, ovo je najveća mrlja na utakmicu jer sportaši se ne trebaju fizički obračunavati, a ni ovakvu jednu divnu priču kakvu trenutno priča naša klupska košarka se ne smije staviti u drugi plan zbog ovoga. Iako, sigurni smo da se i Prka danas kaje zbog toga što se dogodilo, ali vruće glave pričaju neku drugu priču.
