Autor:: Marija Pajić 5/30/2011 11:43
Da, teška sam, ponekad i naporna. Za nekoga tvrdoglava, samodopadna ali UVIJEK sam u pravu! S ovom izjavom vjerojatno bi se složila i moja najdraža imaginarna prijateljica Carrie Bradshaw jer ako me netko razumije, to je definitivno ona. Možda zato što smo toliko slične, ili ta sličnost je ipak samo u mojoj glavi?
Ima nešto u tome da se 99,9 % žena diljem svijeta poistovjećuje s te četiri slavne djevojke/žene ili je ta dotična Candace Bushnell apsolutni marketinški mag koji nas je pogodio u žicu!
Budimo realni ali žene je stvarno lako strefiti u tu žicu jer mi kao da smo od žice, možeš nam uvaljati apsolutno svašta!
Od pamtivijeka, držimo se čoporativno. Ponekad je to grupica od tri, četiri , a nekad čak i deset žena. U svakom društvu postoji prijateljica koja svoju seksualnost ističe na svakom koraku (i ja imam takvu, baš zato ju volim što ne znači da je Samantha). Postoji i ona čedna, izrazito moralna i idealna ženica (i ja ju imam i volim, no ne znači da je Charlotte), a opet tu je i onaj mali organizacijski freak – pametnjaković koji društvo drži na okupu (i ja ju imam i volim al nije Miranda). I realno, ako sam ja novinarka koja u svoje slobodno vrijeme razmišlja samo o cipelama, haljinama i frizuri- čini li me to Carrie? Hm, ne bi rekla.
Ako nešto uistinu želim od te žene , koja uopće nije stvarna je samo njezina soba-ormar. Nikada neću zaboraviti svoju dječju fascinaciju filmom Djevojke s Beverly Hillsa. Sjećate li se možda scene kada Alicia bira odjeću za školu na kompjuteru??? Tko zna što sam si ja tad mislila u glavi al’ sigurno sam mamu udavila, tatu ubila u pojam i kompjuter rastrgala. Iz čiste objesti što moj to ne može. Kada sam prerasla Djevojke s Beverlyja , u moj svijet došao je Sex i Grad. Sav blještav, kičast, pun zgodnih komada robe i tako umiljat i drag. Morala bih bit uistinu zla osoba da ga nisam pustila u svoj život.
Taj Sex i Grad u mom pubertetu naučio me da su dobre štikle nešto u što se isplati potrošiti čitavo bogatstvo. Kao i da nema ništa loše u tome da Samantha po nastavku serije promjeni 3 frajera (promiskuitet je što?). Navodno, židovska vjera je užasno cool, a zaljubiti se kao budala i nije baš. Ispada kako na kraju cura uvijek ostane povrijeđena i sama, ni kriva ni dužna s vječnom idejom o dolasku toliko popularnog princa. U ovoj priči taj princ pretvorio se u Facu koji realno i nije neki frajer, barem meni.
Mene moj Faca nije ostavio pred oltarom, prvenstveno zato što nam još nije palo na pamet šetati prema njemu. Ispočetka me užasno živciralo njegovo ležanje pred televizorom i gubljenje vremena na glupe filmove. Ludila sam gušeći se u pizzama i sendvičima samo zato što on to tako voli, sve oko njega bilo mi je toliko glupo, a opet istovremeno toliko privlačno i slatko. Tada sam shvatila da nije bitno da mene taj princ odvede u Pariz ili pak London ili pak da hodamo po mondenim restoranom – sve što je bitno da te taj čovjek realno usreći i nasmije!
Nisam vjerovala da netko može imati toliko raznovrsnih prijatelja, provesti toliko vremena uz tv, biti suludi altruist dok nisam upoznala Njega. Moram napisati Njega s velikim jer Carrie kaže da je faca s velikim F, a čak i Jelena svog Janka naziva s velikim D.
D kao dečko naravno!
Sex u gradu? Too much možda? Kada se rodio, Aristotel, vjerojatno nije ni sanjao da će mu po broju poslovica na internetu najveća konkurencija biti miss Carrie Bradshaw. Baš ona je rekla: Dok se vozimo ovom cestom zvanom život, pokoja cura će se izgubiti, a tada zaboravi na Mogla sam, Htjela sam i slično- digni glavu gore i nastavi dalje…
Sve veze i neveze imaju svoje uspone i padove. A Carrie je jedina priznala da stalno gledamo u prošlost. Čak i ja sama priznam da se većinu vremena svađam zbog prošlosti. Greške na početku, greške u koracima – ma koga briga, pa ovaj frajer me voli a za to stvarno trebaš imati strpljenja!
Najbolji trenuci su kada ga počnem uspoređivati s drugima. Činjenica je drage moje da svatko misli kako je u tuđoj kući bolje. Ne, svugdje je isti paket, samo drugo pakiranje.
Neki dan me ozbiljan upitao: “Marija zar nemaš već dosta cipela? Točnije, draga Marija, misliš li da malo pretjeruješ?
– Ne, i moja frendica Carrie također svaki svoj odlazak u grad zasladi cipelicama. Ja ponekad i naušnicama, rajfom, majicom ili pak hlačama. Samo što moje cipelice,naočale, rajfić, prsten, naušnica, hlače i torba vrijede kao njena jedna cipela. Pogotovo otkad je H&M-a.
Al nema veze, to ju ne čini manje vrijednom 😉
Naposljetku, ljudi umiru, kompjuteri također, a veze se raspadaju. Sve što treba učiniti jest nastaviti disati.
