Autor:: Tanja Molvarec 7/6/2011 10:29
– Kada odem na neko putovanje ili mi netko od članova obitelji donese fotografije prekrasne prirode iz svih krajeva svijeta, ja sjednem u svoj mali atelje u dnevnoj sobi, stavim tu fotografiju pred sebe i počnem slikati. Naravno u svaku sliku ubacim element osobnosti bez koje bi ta slika bila bez duše – opisuje nam svoju strast prema slikanju umirovljenica Đurđica Pirkić sjedeći u malom improviziranom ateljeu s kistom u ruci. Gospođa Pirkić je u mirovinu otišla kao viša pravna savjetnica Ustavnog suda, a slikanjem se bavila još u mladosti.
Pirkić: Ponekad nisam zadovoljna pa slikam ispočetka
– Tada se nisam toj ljubavi prema slikanju posve mogla prepustiti. Udala sam se, imala sam dijete, a i posao mi je bio stresan i dinamičan. Ali kada sam bila mlada, ljubav prema slikanju prenijela mi je moja teta – kazala je Pirkić te dodala da ponekad inspiraciju za slike nalazi na internetu.
Slikanjem se intenzivno počela baviti nakon pohađanja Likovnog ateljea za treću životnu dob u Pučkom otvorenom učilištu u klasi profesorice Vladimire Bošnjak. Da su joj slike vrijedne pažnje i divljenja svjedoči i činjenica da je gospođa Pirkić do sada imala dvije samostalne izložbe i desetak skupnih.
– Pozitivne su reakcije na moje slike. Puno ljudi ih je došlo pogledati. Ponekad naletim na neku lijepu fotografiju, ponekad čak i turistički vodič. Sve to me motivira da slikam – objasnila je Pirkić dok nas je vodila kroz svoju galeriju slika.
Slike Central Parka u New Yorku ili prekrasne Alpe našle su svoje mjesto na zidu stana ove darovite gospođe. Iako većinom slika prirodu Pirkić je nacrtala i nekoliko potreta uglavnom svoje unučadi. Kao i svaki drugi umjetnik i ona ponekad nije zadovoljna svojom slikom.
– Ponekad se ohladim od motiva ili pak mi se ne sviđa kako je ispala. Onda sliku poderam i sve ispočetka. Nemam neko posebno vrijeme kada slikam. Jednostavno kada se osjećam dobro, onda krenem. Ali svaki dan slikam. Za jednu sliku mi treba oko tjedan dana – otkrila je Pirkić.
Pirkić: Za slikanje je važno imati podlogu u stvarnom svijetu
Prema njenim riječima u životu je potrebno nastaviti dalje i posvetiti se onim stvarima za koje prije nisi imao toliko vremena. U njenom je stanu sve prepuno knjiga i priručnika o slikanju jer se goispođa Pirkić stalno želi usavršavati.
– Slika ne znači ništa ako osoba ne proživljava sve to. Ako nema emocija. Ponekad se po noći sjetim nečega i nastojim odmah to i naslikati ili ako treba nešto prepraviti. Jedno vrijeme sam čak i prodavala svoje slike ali to je težak posao. Puno mi znači što imam potporu obitelji. Uvijek me pitaju što sada slikam i što ću sljedeće naslikati – kazala je Pirkić.
Jako drag motiv joj je, kako kaže, Drava jer je rođena 1942. godine u Donjem Miholjcu pored Osijeka.
– Ponekad slikam prema sjećanju. Nastojim naglasiti ljepotu prirodu. Ne dodajem ljude na slikama jer smatram da je nepotrebno. Priroda govori sama za sebe i priča svoju priču. I u slikanju sve ovisi koliko se trudiš i koliko ulažeš u to. Najvažnije mi je imati podlogu u stvarnom svijetu. Bez toga ne mogu slikati – kazala je Pirkić. Iako proučava i ostale tehnike slikanja, Pirkić je najvjernija akrilu.
