Autor: Maja Jurišić 11/10/2011 10:00
Zagrebački pjevač Sandi Cenov novom je pjesmom ponovno pokazao zašto je već gotovo dvadeset godina miljenik publike. Naime, nakon što je u eter izašla njegova pjesma ”Večera s doručkom”, već se visoko plasirala na svim radijskim hit ljestvicama. Što o tome misli njezin autor, odnosno što nas još očekuje iz njegova pera, u nekoliko nam je rečenica odgovorio sam Sandi.
Nedavno je izašao vaš novi singl. Što još možemo očekivati u skorije vrijeme od vas, na čemu trenutno radite?
Vratio sam se svojim korijenima u muzičkom smislu, nastavljam tamo gdje sam davno stao. U međuvremenu je bilo svega, raznih stilova. Blizanac sam po horoskopu, po prirodi znatiželjan pa sam htio svašta probati. Međutim, mislim da sam najupečatljiviji u nekom popu. Balade tužne, ljubavne pjesme vesele i tu se snalazim najbolje. Trenutno radim na novom albumu i to s puno suradnika. Tu je Igor Ivanović, koji mi je radio aranžman za novu pjesmu ”Večera s doručkom” koja se u zadnje vrijeme poprilično zavrtjela, a i Ante Pecotić mi sad radi jednu pjesmu. Uglavnom, imam puno toga u glavi pa sad to treba snimiti. Nadam se kako će novi album izaći na proljeće.
Poznati ste po tome da su neke od vaših najljepših pjesama nastale iz osobnog iskustva. Možete li se staviti u tuđu kožu i napisati pjesmu o tuđim osjećajima i doživljajima?
Čuo sam od mnogih autora koje iznimno cijenim kako im je netko znao ispričati tužnu priču i kako su to uspjeli pretvoriti u pjesmu, no ja se nekako ne mogu uživjeti. Imam dovoljno toga u svojoj povijesti, te neke situacije i onda zamislim određenu scenu i pišem. Ako tekst ne mogu zaista izreći nekom, onda mi to nije to. Ne mogu filozofirati na temu ”sad su to oblaci, hoće li kiša ili neće kiša”. U svojim pjesmama direktno se nekome obraćam, to nekome tko je u mojoj glavi i naravno da sam najsretniji kad se puno ljudi poistovjeti s tim, da su ljudi tako nešto prošli i onda nađu u njima nešto. Moja svaka pjesma ako se ne može napisati u sms-u nekom, onda mi to nije to.
Jeste li neku od svojih pjesama posvetili supruzi?
Ima jedna pjesma ”Ja ne znam kako”, koja je na albumu Sandilend, koju sam baš napisao namjenski i otpjevao sam je na našem vjenčanju.
Koliko se promijenio vaš glazbeni ukus u odnosu na vrijeme kad ste bili ”dečko bez obaveza” i sada kad ste obiteljski čovjek, a uostalom i stariji ste?
To što sam postao tata me promijenilo utoliko što sam puno odgovorniji i što su mi klinci smisao života, ali što se glazbe tiče i dalje volim šokantnu glazbu, beskompromisnu. Možda sam se promijenio na bolje u smislu da sam sto posto siguran u sebe jer znam da imam doma obitelj koja me voli i baš me briga. Mislim, nije da me briga za cijeli svijet jer kad radiš pjesme naravno da se bojiš da ne budeš povrijeđen jer otkrivaš svoju intimu, a onda ti to netko malo popljuje pa ti budeš tužan. To je ono što se promijenilo jer mi je najvažnije da imam doma podršku i onda mogu potegnuti dublje u emocije.
Kako vaša djeca reagiraju na vaše pjesme? Pjevaju li ih po kući?
Nevjerojatno, to je nešto što nisam mogao ni sanjati. Kad su tu tatine pjesme, oni zapravo ni ne doživljavaju ništa drugo što mi je malo šokantno jer zasigurno ima fenomenalne i daleko bolje muzike od moje, ali moji klinci žele slušati samo tatine pjesme. Zara koja ima pet godina zna tekstove od 90 posto mojih pjesama. Ona pjeva i pleše, ali ne želim djecu tjerati u glazbene vode. Ako se to njima svidi super, ako ne nikome ništa.
Ima li novi album već nekakav naziv?
To ćemo odlučiti kasnije. Zasad je bitno da pripremamo pjesme i da svaka pjesma ima svoju priču, odnosno da taj album bude ujednačen. A kako su mi se sad stvari poklopile u glavi, mislim da će biti ujednačen i da neću ići okolo u stilovima. Primjerice, ova pjesma ”Večera s doručkom” je ogledna mapa kako bi trebao zvučati album. Naravno, bit će tu i balada i svega.
Koliko će ovaj album biti različito od onih prijašnjih?
Razlika je u tome što sam dosadašnje albume snimao u Beogradu, Ljubljani i tako dalje, a ovaj će u potpunosti biti snimljen doma. Znači, jedan pravi zagrebački album.
Prethodni album radili ste s Elvisom Stanićem, koliko ste zadovoljni reakcijom publike na njega?
Čovjek me jednostavno fascinirao svojim radom, svojom karizmom. To je osoba koju bi svakome poželio kao suradnika. On je imao ideju da moje pjesme spremi na jedno mjesto, da budu bezvremenske. Smatrao je kako su moje pjesme obilježile jedan period, odnosno bile jedan trend u određenom vremenskom periodu, a on je htio da budu takve da zvuče kao da su snimljene prije 20 godina, a da s druge strane mogu egzistirati i za 20 godina. Napravio ih je vrlo neutralno i ja sam oduševljen s tim albumom i smatram ga svojom osobnom kartom. Uostalom, ima i vrlo prigodan naziv jer se zove ”Sve što imam”. I, koliko znam, ljudi koji su ga čuli ne vade ga iz CD playera, a meni je to velika nagrada, posebice jer smatram da smo na ovaj način nekim mojim pjesmama produžili rok trajanja.
Koliko su kriza i recesija utjecale na glazbu u Hrvatskoj?
Naravno da smo svi osjetili krizu, ali moje je mišljenje da pravi muzičari opstaju zato što stvarno vole glazbu, a ne da su u ovom poslu zbog novca. Bahato se svrstavam u tu kategoriju jer stvarno to volim raditi i vjerujem da je to prepoznato. A ti neki koji su tu došli da bi zaradili neku lovu su vjerojatno u krizi i otpali jer ni tu sad nema baš novca, kao ni drugdje.
A što radite kad ne radite, kad ne nastupate ili pišete pjesme?
Jako puno čitam, a pošto mi supruga piše recenzije knjiga vrlo često mi preporuči nekakav dobar naslov. Ali zapravo, imam dvije jako potencirane strasti. To su motor, vožnja motorom i druženje s tom ekipom u nekakvom ljetnom periodu, dok u zimskom obožavam skijanje. U ovo doba godine sam još malo izgubljen, nemam nekakvog interesa, ali zato koristim vrijeme da pišem pjesme i snimam u studiju, odnosno napravim neke stvari kako bih imao vremena posvetiti se i strastima.
Postoji li godišnje doba kad ste produktivniji? Djeluje li na vas ova jesenja melankolija?
A možda mi je ljeto najproduktivnije jer je uvijek opušteno. Tada sam na nekoj vrsti odmora i onda me to more opusti pa me u glavi vrati u neka vremena, a onda nastaju neke pjesme poput ”Večera s doručkom” koja je nastala na Rabu, na jednoj terasi dok sam opušteno gledao more. Sjetio sam se jedne epizode u mom životu kad je jedna jako zgodna cura prošla kraj mene i uvalila mi papirić s brojem telefona te samo rekla ”ajde javi se da spojimo večeru s doručkom” što je bio tako originalan ulet da sam to jednostavno razradio kao pjesmu.
Vaša supruga nije ljubomorna kad tako spominjete prošlost? Kako je komentirala pjesmu?
Rekla je da joj se jako sviđa. Nemam nekakvih tajni o mom životu prije nje, tako da mislim da je to stvar povjerenja. Nemam što skrivati, to je bilo tako, a uostalom ona voli te neke moje pričice jer je stvarno bilo puno blesavih situacija. Kad ja to uobličim u pjesmu, neki detalj iz života, ona to jako voli i zna prepoznati stvarni događaj i izmišljeni. A izmišljeni uvijek završi u smeću. Ona zna kad ja muljam.
Što želite poručiti slušateljima?
Mi smo zemlja velikih predrasuda i onda kad netko nešto priča, ljudi često znaju odmahnuti rukom i reći ”ma što on tu sad govori”. Htio bih da svi ljudi prije nego što sude nešto, poslušaju tu muziku, da si daju vremena i da osjete tu emociju. Čini mi se kako se puno priča o pjesmi ”Večera s doručkom, a da je ljudi uopće nisu čuli. Volio bih da je ljudi poslušaju, pa da onda daju svoj iskreni sud.
Poslušajte kako zvuči pjesma ”Večera s doručkom”:
