Sanader ima neke namjere kada podržava Bandića

Autor:: Josip Kregar 1/4/2010 11:41

U politici ne smije se previše oklijevati, ne smije se previše objašnjavati ili razmišljati. Treba varati brže od svojih konkurenata, treba imati svoje novinare i medije. Plasirati podmukle glasine, praviti se pri tome naivan i nevin. Treba biti oprezan, ne vjerovati ni svojim najbližim suradnicima. Zato je, vjerojatno, velika prednost za političare biti pomalo paranoičan. Njihov osmijeh je obično ukočen, no vole biti optimisti i glasnici dobrih vijesti. Vole da ih se smatra očevima i familijarno zove ‘stari’, ‘šef’ ili glavni.

I tu je paradoks. Mi bi htjeli da nas vode mudri i stabilni ljudi. Obrazovani, odmjereni i moralni. Oni koji ne varaju, ne služe se podmuklim trikovima i aluzijama. Želimo hrabre i odlučne, ne mahnite vođe koje žele voditi ali ne znaju kuda. Želimo imati za vođe one koji su spremni na žrtve za ideale, koji su spremni podijeliti s nama loše vijesti i brige. Skromne i iskrene.

Blago onima koji jasno vide takve razlike. U nekim trenucima to je ipak lakše. Političari se testiraju u teškim i dramatičnim trenucima. Danas je takav trenutak. U politiku se, nezvan, vratio Ivo Sanader. Ne ostavlja dojam mudre i stabilne osobe. Suprotno, kaže da se povukao jer je htio impresionirati Europu i učiniti jasnim hrvatsku tragediju spora sa Slovenijom. Doista, sjećam se njegovog mahnitog trka po europskim prijestolnicama i sastanka s europskim konzervativcima.

Zar je htio pokazati kako su ga uvrijedili? A što bi sada kada mu (nama) ta gesta nije donesla ništa dobra? Zapravo kao da je rekao: učinio sam političku glupost jer sam mislio da će moj odlazak iz politike impresionirati svijet. On to objašnjava drukčije i kao osobnu stvar. A o arbitraži ne zna reći ništa, jer mu gđa. Kosor nije pokazala ugovor. Bože moj, kakav egocentrizam. To bi bilo djetinjasto i nezrelo, ali ne radi se o usputnom napadu razmaženosti, već o državničkom stavu. Je li takav stav mudar i radi li se o odlučnoj i hrabroj osobi?

Kako tumačiti pak izjave o razlozima povratka? Prije svega ako je stranka loše vođena i ako je njen kandidat Andrija Hebrang ostvario loš rezultat, zar je mudro bilo čekati rezultate? Zašto se sada javlja i tako ocjenjuje stvari? Očito je namjera utjecati na birače pred drugi krug izbora za predsjednika Hrvatske. Zašto se sada praviti naivan i nevin te govoriti da se ne radi o udaru u stranci, poricati da se radi o raskolu? Ili kako to barba Luka formulira: ‘cilj nije rušenje Kosor nego upozoravanje da stranka u nekim segmentima ne funkcionira dobro’.

Podmukli trik je pozvati zastupnike u stranku, a zatajiti o čemu se radi, portira zastrašiti zaštitarima, a novinare privući najavom senzacije. Čemu pak aluzija na podršku Milanu Bandiću? Još ako je i točna vijest da su nedavno zajedno blagovali! Stranka mora zauzeti stav kojem će kandidatu dati podršku – izjavljuje doktor Ivo Sanader. Sigurno aludira na podršku Ivi Josipoviću (ne mogu zatomiti cinizam). Vraća se u politiku taman pred drugi krug izbora za predsjednika, što valjda nije slučajno.

Meni to izgleda kao blef političara koji nema drugi način vratiti se u politiku nego se pogurati u prve redove na Mirogoju, upasti u sjedište stranke u nedjelju kad nema dežurnog i držati se kao da je funkcija počasnog predsjednika važnija od svake druge. Što on to namjerava, sjediti na svakom tijelu stranke i vikati na druge da ne rade dobro? Što on to namjerava podrškom Milanu Bandiću? Pokazati kako se stranački političar, koji je napredovao od stručno političkog radnika komiteta, može povezati s velikim Vođom hrvatskog naroda? Meni je ipak pitanje tko je od navedenog dvojca šef i vođa hrvatskog naroda pred izbore? Na vrhu nema mjesta za dvojicu vođa. Obitelj nema dva oca. Familija nema dva šefa.

Moram priznati da izreku: politika je za paranoike sjajno područje i njihova evolutivna prednost, koristim već dugo. Opstaju samo oni političari koji iznevjere svoje zaštitnike, koji izdaju prijatelje, prihvate najveće neprijatelje kao saveznike, oni koji se svega i svakoga panično boje i nikoga stvarno ne cijene i ne vole. Kako se samo dr. Ivo Sanader preračunao, kada je svjesno radi toga položaj prepustio osobi koju je smatrao nesposobnom da vodi. Zašto nije na odlasku svoj položaj prepustio nekom prekaljenom borcu, osnivaču HDZ, mladom tehnokratu ili ekonomskom stručnjaku. On je položaj prepustio nekom tko, mislio je, neće pokretati istrage i smjenjivati uprave i nadzorne odbore. Uostalom Jadranka Kosor je žena i nesklona svađama. Njegova mudrost je zakazala, procjena ljudi promašila. Zašto se onda smatra pozvanim vratiti?

Nepovjerenje u ljude je zakazalo kao politička taktika radi toga što je nagon samoodržanja jači od straha i od pokornosti, predanosti vođi i stranki.

Za par dana su izbori. Izbori kakve priželjkujem bili bi izbori između podjednako mudrih i poštenih političara koji zastupaju različite programe. A Sanader i Crkva uvijeno i bez pravih riječi, šalju mi poruku o tome koga trebam izabrati. Biram prema svojoj pameti i prednost dajem Ivi. Ne Sanaderu.

I konačno. Ovo bi trebala biti kolumna o Zagrebu. Ona to i jest. Ako pobjedi Milan Bandić, a neće, u Zagrebu će početi politički rat. Ako izgubi neka podnese ostavku i e sa Sanaderom osnuje stranku. To bi bila stranka jasne ideološke i osobne prepoznatljivosti.. Ne bi oklijevali već bi delali. Imali bi svoje medije (EPH, HRT), pravili se nevini i naivni.