Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 11/22/2010 8:53
Gyula Gal rukometaš je rođen 1976. godine, a ove godine, pred kraj svoje karijere priključio se rukometašima Zagreba. Igra na mjestu kružnog napadača i može se reći da je svojim nastupima u klubovima prije Zagreba dokazao svoju kvalitetu. Zbog rukometne ludnice koja u Hrvatskoj traje od 2003. godine, kad se Hrvatska okitila zlatom na SP u Portugalu, kontaktirali smo Gala i porazgovarali s njim.
Unatoč tome što je veliko rukometno ime, mora se reći da je zaista pristupačan sportaš, spreman odgovoriti na sva pitanja.
Kako Vam je u Zagrebu, kako ste se snašli?
U Zagrebu se osjećam odlično, grad je lijep, atmosfera u momčadi je izvanredna, pozitivno sam iznenađen svim što se događa u klubu. Dečki u klubu su super i sve dok vlada atmosfera ‘svi za jednog jedan za sve’ bit će dobro. Obitelj mi je u Zagrebu i svima nam je super, samo je problem što ima malo mjesta u vrtićima.
Je li Vam čast igrati za tako jedan velik klub kao što je Zagreb?
Naravno da je. I prije sam igrao u Zagrebu, ali protiv ove momčadi, ne s njima i oduvijek je to velik klub. Finala s Barcelonom su nezaboravna, sjećam se da sam igrao i protiv Goluže, Saračevića, Smajlagića, Džombe i ostalih. Zagreb je uvijek imao dobre igrače i naravno da je čast igrati za tako jedan velik klub.
Što očekujete od ove sezone?
Svake godine očekujem najbolje, ali i Ligi prvaka ima dosta dobrih momčadi. Rekao bih da je osam kandidata za osvajanje Lige prvaka, a od tih osam iskaču veliki favoriti, a to su Barcelona, Ciudad Real i Kiel. No, na kraju odlučuje jedna lopta, a naš san je otići u finale Lige prvaka.
Koji je glavni čimbenik da ostvarite taj san?
Kao što sam rekao, smatram da možemo napraviti puno, a najvažnije je da nema povreda. Ukoliko ne bude povreda mislim da se možemo ‘potući’ sa svima. No, ukoliko dođe do povreda važnih igrača to će biti veliki udarac na naše ambicije i na ostvarenje mog sna. Dosad u karijeri nisam ništa osvojio u međunarodnim natjecanjima, a nadam se da s ovom momčadi mogu napraviti jako puno.
Što smatrate koji je bolji dio Zagrebove igre, napad ili obrana?
Jedna linija nikad nije dovoljna, a ako igraju obje linije dobro tada i momčad funkcionira. Kao što sam rekao: ‘svi za jednog jedan za sve’. Ako samo jedan igrač igra dobro, onda to nije dovoljno za pobjedu, odnosno, samo Ivano Balić sam može preokrenuti rezultat.
Dotakli ste se Ivana Balića, smatrate li da je on najbolji igrač na svijetu?
Sigurno je najbolji. Nikad nisam vidio igrača koji je tako brz, eksplozivan i tako se izmiče suparničkim igračima kao što to radi Ivano Balić. Njemu nije nikakav problem krenuti na dva igrača, on je rukometni virtuoz.
Balić ili Karabatić?
Ne bih ih uspoređivao jer ne igraju na istim pozicijama, drukčiji su tipovi igrača. Balić više igra za momčad, dok je Karabatić izraziti pucač i to radi odlično. Obojica su vrhunski igrači.
Kakav je Nenad Kljajić trener?
Kad sam ja došao trener je bio Maglajlija, ali je u međuvremenu došlo do promjene i sad je trener Kljajić. Mogu reći samo najbolje. Karizmatičan trener, a takav je bio i igrač. U Veszpremu sam igrao samo 6-0 sustav, a ovdje isprobavamo i 3-2-1 i 5-1. Ne mogu reći ništa loše o Neni.
Kakva je publika u Zagrebu?
Publika je jako dobra, dvorana je skoro uvijek puna na europskim utakmicama, ali u domaćoj ligi na utakmice dođe 100 ljudi, a željeli bismo da je puna dvorana. Ono što sam doživio na SP u Hrvatskoj je bila najbolja atmosfera ikad i sumnjam da će se to ikad ponoviti.
Kako Vam je igrati 1. HRL, a nakon toga Ligu prvaka?
Ne želim nikoga uvrijediti, ali naši treninzi su jači od utakmica u domaćoj ligi. Mi sa sto posto snage svaku momčad možemo pobijediti 20-30 razlike i to je problem za nas. U Njemačkoj je svaka utakmica ‘na nož’ i njima se nije problem prilagoditi teškim utakmicama, ali nama, nažalost je.
Zagreb ili Veszprem?
Definitivno Zagreb. Ovdje sve super funkcionira, od igrača do uprave kluba, svi su kao jedno. U Veszpremu je bilo previše lažnih obećanja, lagali su mi u oči. Veszprem je jedan jebeno usrani klub, dok je Zagreb sušta suprotnost toga.
Teške optužbe na račun bivšeg kluba?
Da, ali rekao sam ja to njima i oči u oči.
Imate 34 godine, bliži se kraj karijere, što nakon rukometa?
Bavit ću se nekim biznisom, još ne znam kojim, ali bit će neki biznis. Ne bih se želio baviti rukometom, ali tko zna, možda jednog dana i krenem tim vodama.
Sretno Gyuli Galu kojim god biznisom se krenuo baviti i nadamo se da će mu se ostvariti san o osvajanju Lige prvaka.
