Samobor: Zimska bajka malog urbanog dragulja

Autor:: M. M. 1/24/2010 23:39

Iako zauzima tek 250 četvornih kilometara i broji oko 16 tisuća duša, Samobor je već deseljećima primjer malog mjesta ogromne urbane tradicije.

Romantična arhitektura glavnog gradskog trga s iznimnim primjerima klasicističkih i secesijskih reprezentativnih kuća,  kao i onih tipično srednjoeuropskih stambenih prizemnica ili jednokatnica samo je dio čarolije ovog mjesta.

Ovih je dana Samobor navukao posebno šarmantni zimski ogrtač, budući da ni njega nije mimoišla snježna stihija koja se spustila na Zagreb. Šetači su, unatoč niskim temperaturama, posebno uživali u pogledu na potok Gradnu, koji prolazeći kroz samo srce Samobora u dijelovima podsjeća na venecijanske kanale.

Iako slavni vlak Samoborček ne vozi od već davne 1979. godine, Samobor je i dalje jedno od najdražih izletničkih destinacija Zagrepčana. Ta je navika započela 1810. godine, kada je u Samoboru otvorena stanica poštanske diližanse i hotel ‘K gradu Trstu’ s pet soba za noćenje i restauracijom.

Tridesetih godina devetnaestoga vijeka Samobor posjećuju mnogi Ilirci, poputa Ljudevita Gaja, Pavla Štoosa te, naravno, Stanka Vraza. Upravo je uz tog pjesnika vezana jedna od najromantičnijih događanja u zemlji općenito.

Svake se godine hrvatski pjesnici nalaze na grobu Ljubice Cantilly, dame u koju se nsretno zaljubio upravo Stanko Vraz. Pisao joj  je pjesme i poklanjao ruže, no ona se ipak na nagovor svojih udala za drugoga.

Nadalje, iz tih vremena korjene vuče i slavni samoborski fašnik, budući da je već 1835. godine ‘Agramer Zeitung’ pozivao građane na balove i karnevalske zabave u Samoboru.

Već polovinom devetnaestog stoljeću zbilo se još mnogo važnih događaja te se započelo s mnogim tradicijama po kojima je Samobor dan danas nezamjenjiv: samoborski magistrat izdaje tiskanice za prijavljivanje gostiju, izabran je odbor koji treba voditi brigu o poljepšavanju Samobora, zagrebački litograf Julije Huhn, izdaje dvije razglednice sa samoborskim motivima, samoborski knjigoveža Josip Kompare, organizira prvu karnevalsku povorku, počinje izgradnja Šmidhenovih sumpornih toplica, a općina prodaje zemljište za prvu ‘vikendicu’ – vilu Wagner.

Kada se govori o Samoboru, ne može se zanemariti niti velika tradicija samoborskog obrtništva, počevši od stakla, preko slastičarskih delicija na čelu sa slavnom samoborskom kremšnitom.

Bakrena i željezna ruda vadila se od 16. stoljeća u Rudama pokraj Samobora,  postojale su dvije manufakture stakla, dok se stanovništvo bavilo i pravljenjem potaše, koja je bila važna sirovina za staklarsku i kemijsku proizvodnju. Danas je u Samoboru prijavljeno preko 1100 obrta.

>> POGLEDAJTE FOTOGALERIJU ZIMSKE BAJKE U SAMOBORU