Autor: Branko Vukšić, kandidat za gradonačelnika Zagreba 3/4/2013 12:19
Nisu se rastali od postelje i stola
Svaka se velika nakana u početku doima kao ludost. Kada smo nas nekoliko prije nešto više od tri godine odlučili osnovati stranku, mnogi su, a ponajviše oni koji „razumiju politiku“, nakanu dočekali s podsmijehom. Jednom nogom bivši političar Radimir Čačić prvo je Laburistima prognozirao NULA saborskih mandata, a nakon što su ga ankete i prije parlamentarnih izbora demantirale, nazvao nas je jednokratnom pojavom.
U tri godine postojanja Hrvatski laburisti postali su bez konkurencije treća stranka. Usprkos svemu. Usprkos onima koji nam pokušavaju na sve načine zatvoriti pristup medijima ili nas nastoje, u za nas zabravljenim biltenima moćnika, oblatiti. Bez uspjeha. Jer građani, ma koliko god im ispirali mozak strogo, nikad strože kontroliranim medijima, razlikuju maske i nemuštu političku glumu od hrabrosti, snage, čistih lica, iskrenih namjera i nedvojbenih strasti za (potrebnim) promjenama.
Što je građanin vlasti?
Od trenutka kada smo javnosti počeli glasno i jasno slati poruke s političke pozornice kao nedvojbena, jasna, artikulirana politička činjenica, predbacivali su nam – uglavnom oni iz promašenog kukuriku projekta – da bježimo od odgovornosti. Kakve odgovornosti? One koju na leđa stavlja vlast. A gdje su to Hrvatski laburisti mogli biti na ili u vlasti? Zasad – nigdje.
Prvi put smo na izborima bili prije četrnaest mjeseci. Drugi put idemo na izbore, za EU parlament, za nešto više od mjesec dana, a treći put, za lokalnu samoupravu, za manje od tri mjeseca.
A nakon lokalnih izbora ćemo, bez ikakve sumnje, preuzeti odgovornost. U onim općinama, gradovima i županijama u kojima će Hrvatski laburisti sami ili tek djelomično upravljati, promijenit će se i odnos prema politici ali i – što je najvažnije – odnos prema građanima. S kojima ćemo se savjetovati, s kojima ćemo dijeliti odgovornost i kojima ćemo, prvi put u Hrvatskoj, omogućiti da odlučuju ne samo putem referenduma, periodično, već – svakodnevno. Upravo je zato moja kampanja u izboru za gradonačelnika grada Zagreba naslovljena: GRAĐANI U VLASTI.
Gdje je nestala odgovornost?
ODGOVORNOST je pojam koji je nestao iz hrvatskog političkog rječnika a Hrvatski laburisti ga vraćaju u Zagreb. Koji je postao sinonimom improvizacije, netransparentnog, rodijačkog, nepotističkog i provincijalnog aktivizma. Unosnog za odabrane, katastrofalnog za ostatak Zagrepčana. Javnu nabavu, koja godišnje neopravdano i suvišno proguta najmanje milijardu kuna, kontrolirat će građani grada Zagreba.
Model Građani u vlasti razradili smo i predstavit ćemo ga prilikom predstavljanja cjelokupnog programa Laburista za grad Zagreb.
Neću poput ostalih, u većini medija neopravdano preferiranih gradonačelničkih kandidata Zagrepčanima podturiti pjesmaricu ili listu lijepih a neostvarivih želja, već ostvarive mjere, poteze i projekte. Njih kod niti jednog drugog kandidata nema. Licemjerno je kada SDP gradonačelniku izabranom 2009. na SDP-ovoj listi spočitava propagirana a neostvarena obećanja tog istog SDP-a.
Pa, novi Jarun, nova remiza, kongresni centar, žičara do Sljemena, dovršetak gradnje maksimirskog stadiona, dovršetak gradnje sveučilišne bolnice, terme Zagreb, domovi za starije i nemoćne, mostovi i hidrocentrale na Savi projekti su SDP-a a onda, naravno, i Milana Bandića. Tko vlada Zagrebom punih 13 godina? SDP. Tko je mogao i morao ispunjavati dana predizborna obećanja? Onaj tko ih je dao; SDP.
Da, treba mijenjati vlast
Ali i nakon što su se SDP i Bandić prividno razveli, SDP nije učinio ništa da se s Bandićem stvarno rastane i od postelje i od stola. Jedino do čega je SDP-u u Zagrebu stalo bila je vlast. Bandića nisu „dirali“ jer su za to bili preslabi a sada bi, vidi vraga, odjednom, kao iz vedra neba – što-ono-reče-Kovačević – probudili Zagreb. Vrijeme je – pazite; nakon 13 godina vladanja – za promjene!? Slažem se. Ali za promjenu vlasti a ne načina vladanja istih, SDP-a i partnera. Ako SDP u Zagrebu nije mogao napraviti promjene u 13 godina, neće, naravno, moći išta promijeniti ni u sljedeće četiri godine. Naročito ne sa strankom koja uživa potporu dva posto građana.
Slažem se, vrijeme je za promjene. Treba mijenjati vlast. I onu u Skupštini i onu izvršnu. Vrijeme je za nove ljude i novu politiku. S GRAĐANIMA U VLASTI. Vrijeme je da Zagreb napusti ognjištarenje i vrati se srednjoeuropskim vrijednostima, nečemu što je imao a oduzeli su mu svi oni koji Zagreb devastiraju više od dva desetljeća. Vrijeme je da Zagreb prestane biti šator grad.
Vrijeme je da se Zagreb vrati stoljećima njegovanim vrednotama; znanju, umjetnosti i stvaralačkoj atmosferi. Zagreb će na taj način ponovo postati poželjno mjesto za život i onih 80 posto mladih koji žele – da mogu – emigrirati.