Razbojništvo u središtu grada i građanska hrabrost

Autor: Alen Ostojić 7/29/2014 13:21

U petak 25. srpnja 2014. u centru grada naišao sam na prijatelja koji mi je u dahu ispričao: „Jesi čuo za jučerašnju pljačku u Gajevoj? Ja sam onaj koji je Teslinom jurio pljačkaša, srušio ga s motora i pokušao ga zadržati, ali nisam uspio. Pio sam kavu u Charliu, kada sam čuo vrisku i zapomaganje žene iz obližnje trgovine satova Rolex. Potrčao sam do nje u trgovinu, a ona je samo vikala u šoku…”pomozite, pljačka, pištolj, glava, pomozite…”. Izletio sam na ulicu i upitao prvog prolaznika je li vidio nekoga da trči. Pokazao mi je smjer u kojem je razbojnik otrčao i u Teslinoj sam sustigao pljačkaša na motoru. Bacio sam se na njega i oborio na ulicu. Nažalost, brzo se pridigao i ponovno je pobjegao. Što kažeš, jesam li ispravno postupio?“. Upitao sam ga zašto je to učinio? Odgovorio mi je da je kao bivši policajac i časnik HV-a to jednostavno morao učiniti. Povici žene za pomoć bili su poziv na njegovu hitnu akciju.

U ovom slučaju moj prijatelj pokazao je neustrašivost. Svojom akcijom nepoznatim ljudima na ulici demonstrirao je izvanrednu građansku hrabrost i solidarnost. Poslao je poruku svim kriminalcima da Zagrepčani žele život u gradu bez kriminala i straha od kriminala. Izraz ‘građanska hrabrost’ često povezan s neustrašivošću, s junačkim djelima ističu mnogi autori.

Ali, u ovakvim opasnim situacijama treba biti maksimalno oprezan. Postupajući hrabro, riskirate da sebe pretvorite u žrtvu. Ne podržavam uletavanje u pogibeljne situacije, jer ljudski život vrijedi najviše. Racionalnije, ali nimalo manje građanski hrabro bilo bi da o protupravnom ponašanju odmah izvijestite policiju. Pravovremena informacija policiji obrazac je kako drugima možemo pomoći, a da sebe ne dovedemo u pogibeljnu situaciju.

Policija ističe da su razbojnici opasne osobe koje koriste silu, ili prijetnju da bi krali. Često koriste vatreno, ili hladno oružje i ne libe se žrtvama nanijeti i najteže posljedice. Evo nekoliko savjeta policije kako se ponašati u slučaju razbojništva:

– Ukoliko razbojnik prijeti vatrenim, ili hladnim oružjem, ne opirite mu se. Pokušajte ga nečim zavarati, razgovarati s njim. To ne očekuje. Što je tijek razbojstva dulji, razbojnik postaje nervozniji.

– Prosudite možete li računati na pomoć, a ako ne, onda zovite u pomoć. Glasni povici ili vrisak nagnat će ga na bijeg. Razbojnika treba nečim prestrašiti. Moguće je i bacanjem kakvog tvrdog predmeta prema prozorskom staklu.

– Procijenite li da ne možete onemogućiti napadača, ne izlažite se opasnosti i postupite prema njegovim zahtjevima. Dopuštaju li okolnosti, pratite napadača pogledom i uočavajte pojedinosti njegova izgleda, ponašanja, govora i boje glasa, imena koja spominje, oružja, prijevoznog sredstva kojim se koristio, u kojem smjeru je pobjegao…Ako je maskiran, dobro zapažanje može pomoći u naknadnom prepoznavanju. Obratite pozornost na to ima li rukavice, koji su predmeti dirani.

– Kada to okolnosti dopuste, odmah o napadu izvijestite policiju.

– Radi zaštite tragova prije dolaska policije ništa ne dirajte i nepotrebno se ne krećite po prostoriji.

– Ne zaboravite, život vrijedi najviše!

Drago mi je da u pokušaju pljačke fizički nije nastradala vlasnica trgovine. Ali, ne mogu, a da se zapitam nije li neodgovorno baviti se prodajom basnoslovno skupih Rolex satova, a da pri tome trgovina nema odgovarajuće mjere zaštite? Nije li ta činjenica poziv razbojnicima na akciju?

I u ovom slučaju siguran sam da će zagrebačkoj policiji u identificiranju razbojnika pomoći mreža kamera postavljenih diljem rute kojom su razbojnici bježali.

Za kraj, samo jedna lijepa rečenica profesorice Veronike Brandstatter-Morawietz s Munchenskog Sveučilišta.

Građanska hrabrost počinje malim koracima: Gledaj. Slušaj. Govori.