Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 9/17/2010 10:43
Dinamo je u četvrtak protiv Villareala odigrao jednu od najboljih utakmica u posljednjih 15 godina. Poslije 1997. godine i utakmica protiv Newcastla i Partizana, te 1998. godine i utakmice protiv Celtica, navijači Dinama konačno su sinoć mogli napustiti Maksimir sretnih lica.
Glavni i najzaslužniji čovjek ove Dinamove pobjede uopće nije igrao, a riječ je o Vahidu Halilhodžiću, koji je u samo mjesec dana od preplašenog pačeta do lava koji grize.
Nakon dosta vremena na Maksimir je istrčalo 11 igrača koji su grizli na terenu, koji su pokrivali svaki pedalj terena, koji su izašli na stadion željni dokazivanja i na kraju je to urodilo plodom i Dinamo je došao do tri vrijedna boda.
Teško je nekoga izdvojiti u ovoj utakmici jer su svi bili na visini zadatka. Ante Rukavina zabio je pogodak i igrao sjajno, par puta je pobjegao obrani Villareala i doveo Dinamo do šanse za pogodak, Sammir igrao kao preporođen, nezaustavljiv je, a jučer je pokazao da je odličan igrač, iako je dugo vremena bio osporavan. Kapetan Igor Bišćan odigrao je vjerojatno najbolju utakmicu u dresu Dinama nakon 1998. godine kada je briljirao u Areni Amsterdam.
Vaha donio ‘ono nešto’ u Dinamo
Šime Vrsaljko igrao kao rutiner iako mu je tek 18 godina, Leonardo Cufre pokazao je da je vrhunski igrač koji svojim primjerom mora biti uzor svim igračima. Novopridošli Tonel odigrao je kao da nije pauzirao dva i pol mjeseca.
Ali jednog čovjeka treba posebno izdvojiti – Vahida Halilhodžića.
Ono što nije uspijevalo njegovim prethodnicima, ni Kruni Jurčiću, ni Branku Ivankoviću, ni Josipu Kuđžeu, uspjelo je popularnom Vahi.
Ovaj Mostarac u igru Dinama donio je jedan novi pojam u svlačionicu – borbenost. Onako kako su se jučer borili igrači Dinama, trebali bi se boriti u svakoj utakmici jer samo tako se može doći do uspjeha. Nitko nije očekivao da će Dinamo slaviti u ovoj utakmici, svi su govorili da je i bod velik kao kuća, a na kraju možemo žaliti što Villareal nije pao s više razlike.
Trener gostiju na teren nije poslao najbolju postav i to mu se osvetilo, a protiv iskusnog lisca, kao što je Vaha, ne možeš se ‘igrati’, nadmudrit će te. To je na svojoj koži osjetio i Garrida kojemu sada nije lako jer njegova momčad je posljednjeplasirana u skupini. Dinamo je prvi. Da, vjerovali ili ne, Dinamo je prvi i nadamo se da će nakon 40 godina uspjeti prezimiti u Europi.
Osvrt na navijače
Na Maksimiru se skupilo 20 tisuća gledatelja, s obzirom na bojkot navijača ovo je solidna brojka. Mnogi dan poslije pričaju kako bojkot nije uspio. Ne bi se složili s tim konstatacijama jer Sjever nije bio ni približno pun kako bi bio pun da bojkota nema.
Ne sumnjamo da se navijačima Dinama srce para što ne mogu svoj klub podržati i što ne mogu biti na stadionu, ali su ustrajni u svojoj borbi protiv Zdravka Mamića. Ne zaboravimo i to da je Jug bio pun do posljednjeg mjesta, ali to su bili pozivi nogometnim školama diljem Hrvatske koje je uputio Dinamo, također, besplatna ulaznica mogla se nabaviti bez problema i sigurno je i to jedan od razloga zašto su ljudi bili na stadionu, ali reći da bojkot nije uspio je smiješno i apsurdno.
Navijalo se, skakalo se, slavio se svaki dobar potez domaće momčadi, a ne sumnjamo da je tako bilo i u kinu Mosor, ali na stadionu zvučne kulise sa Sjevera nije bilo. Falili su, itekako su falili BBB u ovoj prekrasnoj noći za Dinamo, ali ti BBB su ustrajni u svojoj borbi i neće se predati, a ne sumnjamo, vratit će se jednog dana na Maksimir, a svi znamo i kada.
