Autor: Valentina Jarnjak GlavašFoto:: Zvonimira Ivanišević 4/5/2011 12:14
Mario Galić vjerojatno je svima dobro poznato ime. Naime, riječ je o dečku koji je prije skoro godinu dana, točnije 1. svibnja, nastradao nakon utakmice Dinamo – Hajduk na Maksimiru. Mario je propucan blizu okretišta Borongaj, a pucanj je ispalio pripadnik policije.
Danas, godinu dana poslije, Galić ili kako ga prijatelji zovu ”Gale”, odlučio se prisjetiti tog nemilog događaja i ispričati ih za Zagrebancija.com.
– Odmah vam želim reći da ne mogu ispričati sve jer sam na sudu i neke stvari jednostavno ne smiju ići u javnost, iako, najradije bih ispričao sve, ali neke stvari ću ipak zadržati za sebe, ali više manje sve je ispričano – na početku razgovora rekao nam je Galić.
”Ne mrzim policiju, ali oprostiti im ne mogu”
Okolnosti događaja kod samog ranjavanja i pucanja nam nije mogao reći, no događaje nakon toga nam je rekao.
– Čim sam pogođen, ja sam to osjetio i odmah sam rekao da sam pogođen te sam pao na pod i, iako su trebali pozvati hitnu pomoć, oni to nisu napravili, naprotiv, počeli su me udarati i u tom udaranju mi je izbijena zdjelica i razbijena glava. Poslije toga su me uhvatili za ruke i noge glavom okrenutom prema podu i ubacili u vozilo, a kakvom silinom su me ubacili u vozilo dovoljno govori da mi je vezica negdje zapela i od siline je pukla te sam pao na prsa koja su bila povrijeđena – kaže nam Mario Galić.
On sam ne mrzi policiju, jer kako kaže, nema ih razloga mrziti, ali to što se dogodilo tu kobnu noć nikad im neće oprostiti.
– Otišao sam gledati Dinamo za kojeg navijam cijeli život, kupio sam ulaznicu za zapadnu tribinu i pogledao utakmicu, a onda se dogodilo što se dogodilo – nastavlja nam pričati Galić.
Događaj koji mu je okrenuo život naglavačke, a Galić nam priča što se kasnije dogodilo:
– Pucanj se dogodio u 22.10 sati, a u Petrovoj sam ležao sve do 00.10 kad sam došao u bolnicu na Jordanovcu. Ono što se događalo u Petrovoj je stravično. Tamo sam ležao neka dva sata i unatoč mom zapomaganju da nisam dobro, nitko nije napravio ništa, nisu se obazirali na mene. Čak su mi tamo dali da pušem alkotest, što sam i napravio, ali sam ležao u bolovima i nitko mi nije pomogao. Tek nakon što mi je jedan od navijača koji je bio uhvaćen nakon utakmice podigao majicu i vidio krv, pozvao je policajce koji su tek tada vidjeli da imam prostrijelnu ranu i tek tada je pozvana hitna pomoć. Znači, ja sam dva sata imao ulaznu i izlaznu ranu metka, a nitko mi nije pružio pomoć.
Doktori na Rebru su mu spasili život
Mario dodaje da ga u Petrovoj nitko nije dirao, ali mu nije jasno zašto mu policija na licu mjesta nije pružila prvu pomoć jer je to njihova obveza.
– Oni su meni morali pružiti prvu pomoć samo zbog ozljeda glave, tako da je pričati o pregledu nakon propucavanja bespredmetno. Također policija je napustila mjesto događaja i tek se nakon nekih dva sata vratila i napravila balistički uviđaj – govori nam Galić.
Iz Jordanovca je prebačen na Rebro gdje je operiran. Mario se zahvaljuje doktorima na brizi i na svemu što su napravili za njega.
– Svaka im čast i velika im hvala – govori nam Mario te nastavlja:
– Ti doktori su se ‘trgali’ za mene i tri puta su mi spasili život. Tri puta sam bio u ‘tunelu’ tri puta su me ‘čupali’ iz ‘tunela’. Rekli su mojoj majci da bih mogao umrijeti, ali su se za mene borili i na kraju me spasili i ništa drugo ne mogu reći nego hvala im od srca.
Također, na Rebru je imao čuvare, koji su motrili na njega.
– Bila su postavljena dva čuvara, a bio sam i vezan. Iako su me htjeli vezati za ruke, medicinska im je sestra rekla da to ne smiju napraviti jer bi se ‘rasparao’ prsni koš pa su mi vezali noge – prisjeća se.
Život mu se okrenuo naglavačke
Nakon Rebra je prebačen u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj ulici gdje je boravio neko vrijeme, a nakon toga je završio u Remetincu.
– U Remetincu sam proveo još mjesec i pol dana, ali Remetinec nema adekvatnu opremu za liječenje čovjeka koji je imao prostrijelnu ranu. Prilikom mokrenja me boljelo. Kasnije se utvrdilo da je prilikom jedne od operacija katater ostao u mom tijelu koji je izvađen tek nakon izlaska iz Remetinca, kad sam dobio otpusno pismo te sam sad na uvjetnoj slobodi, a na Rebru sam dobio i sepsu – govori nam Galić.
Danas je Mario Galić čovjek koji nema posao, kojem se život okrenuo naglavačke i koji svakodnevno mora piti lijekove.
– Jetra mi je loše, oba plućna krila su mi loše, dobar dio crijeva je nastradao, tako da se teško nositi s tim. Na sreću imam dopunsko zdravstveno osiguranje tako da lijekove ne moram plaćati – ističe nam.
Galić navodi kako je na njegovom slučaju napravljena velika nepravda, ali da nitko ništa ne poduzima.
Ožiljke na tijelu Marija Galića koji su posljedica nemilog događaja pogledajte u FOTOGALERIJI.
Pomozite Mariju
– Ja sam u petak, 25. ožujka, bio kod psihijatra koji mi je rekao da sam rastresen i da nisam sposoban za nikakav rad te mi je propisao drugačiju terapiju od one koju sam dosad imao. Posljednjih dana niti mogu jesti ni piti – govori nam i za kraj nam dodaje informaciju koju je i on tek nedavno saznao:
– Majka mi je rekla da postoji mogućnost da nas se deložira iz stana u kojem živimo mama, brat i ja. Ona je radila u HŽ-u i sad se našla neka nepravilnost zbog koje bi mogli završiti na ulici i jednostavno posljednjih dana uopće ne funkcioniram.
Priča je ovo Marija Galića koji je otišao gledati utakmicu Dinama i Hajduka prije skoro godinu dana, a danas mu je neizvjesna budućnost.
Ako netko ima bicikl koji mu ne treba i može ga pokloniti, neka nam se javi na mail zagrebancija@gmail.com, jer on Mariju treba zbog pluća koja su mu u jako lošem stanju i potrebna mu je vježba za oporavak. Isto tako, ukoliko želite pomoći Mariju možete uplatiti novca koliko možete na njegov žiro račun 2484008-3231477813.
