Autor: Ivana Šimac 8/22/2014 14:59
Sjećate se priče, pet mjeseci neisplaćene plaće, štrajk glađu, suze i nevjerica, a onda sunce poslije kiše. Tako bi se u nekoliko riječi najbolje mogla opisati borba bivših radnica tekstilne tvornice Kamensko. Danas, četiri godine nakon svega, primaju potporu sa svih strana, a upravo su na osnovu donacija starih šivaćih mašina osmislile nove tečajeve za svoje sugrađane koji bi voljeli naučiti šivati.
– Mi želimo prenijeti svoja znanja. Već smo puno grupa naučili zanatu šivanja i vrijednostima starih zanata, jer jako je lijep osjećaj kada si ti nešto napraviš sam, ono što si zamisliš da si to sam možeš i u djelo provesti – objašnjava predsjednica Udruge Kamensko, Đurđa Krnjak i dodaje – Došla su vremena kada se gleda da bude jeftino i kvalitetno, a mi smo dovoljno pametni da možemo proizvoditi hrvatsko. Tako da su nam grupe popunjene do listopada – zaključuje.
Utorkom i četvrtkom tako ove iskusne ruke bivših radnica nekada poznate tvornice uče vas krojiti, šivati, štrikati, kukičati…
Neke su se od njih već umorile. Verica je dijelila sudbinu Kamenskog, barem onog dijela radništva koje je bilo izbačeno na ulicu. Nakon toga se snalazila, radila sve što je trebalo kako bi zaradila za svoj kruh, već se pomirila s činjenicom kako joj ‘šnajderski’ zanat više neće trebati, sve dok nije naišla na Đurđu koja se potrudila zaposliti ju unutar Udruge.
– Jako sam sretna i zadovoljna da sam i to doživjela, jer dugo sam to čekala, a najviše me veseli što je to u Udruzi Kamensko. Kada je naša priča prvu puta završila nisam mislila da ću dobiti priliku da u svome poslu više ikada radim, a ipak je bilo malo sreće u svemu tome. Svakako da će mi nedostajati, ali neću ja njih samo tako ostaviti, ja mogu nakon odrađenog roka i volontirati – ispričala nam je Verica koja je prva iz Udruge Kamensko koja odlazi u mirovinu.
Za razliku od gospođe Verica, Marijana će još neko vrijeme provesti u ovoj ugodnoj atmosferi koja je stvorena na inicijativu bivših radnica tvornice Kamensko, koje nisu htjele odustati pa i kada su svi digli ruke od njih. Marijani vrijeme brzo prolazi, pogotovo sada kada posla ima i previše, a Verici je poželjela da još malo ostane s njima.
– Ja imam još dvije godine do mirovine, ali ovdje vrijeme brzo prolazi i lijepo nam je – dodaje Marijana.
Dokaz da gospođe iz propaloga Kameskog imaju u rukama pravi zanat koji zlata vrijedi su i njihove stalne mušterije, kojih ima sve više. Kako nam kaže Đurđa, svoju odjeću na popravak, ovdje u prostore na zagrebačkoj Knežiji šalju čak iz Pule, Splita, Osijeka, ljudi iz cijele Hrvatske dali su povjerenje ovim ženama.
Kažu najbolje je učiti od majstorica zanata, pa ukoliko i vi želite naučiti sami napraviti haljinu kakvu želite ili prekrojiti neke stare hlače, vjerojatno za to nema boljih majstorica od gospođe Đurđe i njenih cura iz Kamenskog.