Autor:: Pero Kovačević 10/12/2010 18:10
– Nisam mislio da će korupcija ovako premrežiti Hrvatsku – izjavio je ovih dana Vladimir Šeks potpredsjednik Hrvatskog sabora i osoba koja već 20 godina na određeni način vlada Hrvatskom.
Korupcija je premrežila i Grad Zagreb. Mladen Bajić i Državno odvjetništvo se ne mogu učinkovito boriti protiv pošasti korupcije, bez pomoći hrabrih i moralnih ljudi koji su spremni javno ukazati i prokazati korupciju.
Te ljude nazivamo zviždačima.
Ajmo vidjeti što su zvizdači, tko su i kako prolaze??
Zviždači su zaposlenici, bivši zaposlenici ili članovi organizacija, posebice poslovnih ili vladinih, koji “nedolično ponašanje” unutar tvrtke prijave kolegama ili institucijama. “Nedolično ponašanje” znači kršenje zakona i pravila ili čin izravne prijetnje javnom interesu, kao što su prijevare, kršenje zdravstvenih i sigurnosnih pravila te korupcija.
Zviždanje je često ispit moralnih vrijednosti čovjeka. Nitko ne voli pričati protiv svojih kolega, ali ako dođe do situacije iz koje nema izlaza, ljudi osjete potrebu, unatoč opasnostima, krenuti putem istine.
Najčešći tip zviždača je interni zviždač koji prijavljuje “nedolično ponašanje” unutar tvrtke. Za razliku od internih, eksterni zviždači “nedolično ponašanje” prijavljuju osobama ili institucijama koje nisu dio njihove tvrtke. Naravno, ovisno o njihovoj volji i hrabrosti, zviždači se obraćaju odvjetniku, policiji ili medijima.
Pojam zviždača u Hrvatskoj i Zagrebu je relativno nov
Upravo radi mogućeg maltretiranja i progona zviždača, mnoge demokratske zemlje poput SAD-a, Velike Britanije i druge izglasovale su razne zakone kako bi zaštitili zviždača, a samim time i njegovu obitelj.
Postoje brojni razlozi “za” i “protiv” zviždanja, a odluka je iznimno teška. No kako bi bili sigurni u svoje postupke, zviždači moraju poštovati određena pravila. Naime, bez dokaza nema ni priče ni prijave. Kako bi ih prikupili, diskrecija je iznimno važan faktor, a čekanje s reakcijom samo pogoršava situaciju. Nakon što pusti glas, zviždač treba nadležnima prepustiti da rješavaju posljedice.
Pojam zviždača u Hrvatskoj i Zagrebu je relativno nov. Prva zviždačica koja je dobila i veliku medijsku pozornost bila je Ankica Lepej, zaposlenica Zagrebačke banke koja je 1998. godine otkrila kako je Ankica Tuđman oročila 239 000 tadašnjih njemačkih maraka, a da njezin suprug Franjo, prvi hrvatski predsjednik, nije taj iznos naveo u svojoj imovinskoj kartici.
Zviždao protiv Bandića pa dobio kuma u gradonačelniku
Vesna Balenović, zaposlenica INA-e, obilazila je saborske hodnike, policiju i državno odvjetništvo kako bi ukazala na nezakonite radnje koje su u to vrijeme radili ključni ljudi INA-e.
Obje su u svojim tvrtkama dobile otkaz.
Krešimir Mišić, prometni je policajac koji je 2002. godine zaustavio alkoholiziranog vozača, gradonačelnika Milana Bandića. Njegov je policijski zapisnik također završio u medijima, a Mišić je dobio otkaz. Na posao je vraćen nakon tri godine.
Otvorio brojne priče o korupciji u Zagrebačkim cestama. Epilog i dalje nepoznat
Igor Rađenović, bivši direktor Zagrebačkih cesta, također je jedan od poznatih (i posljednji u nizu op.ur.) zviždača. Imao je snage i hrabrosti suprostaviti se Milanu Bandiću i njegovim upravljanjem i vladanjem Zagrebom.
Otvorio je bezbroj priča o korupcijskim i sumljivim poslovima u Zagrebačkim cestama. Kako je završio?
Brutalno je pretučen, a naručitelj je i dalje nepoznat. Igor je očito rano zakukurikao i skoro završio u loncu.
Poslužio je svojoj stranci u otvaranju i raskrinkavanju “mangupa u vlastitim redovima”, a stranka se polako distancira od njega.
Pravna država ne daje nikakav odgovor na kaznene prijave Igora Rađenovića
Igor je podnio veći broj kaznenih kaznenih prijava, javno iznio dokaze o mnogim sumnjivim i koruptivnim poslovima u Zagrebačkim cestama. Pravna država nije dala nikakav odgovor. Kad će i da li će, još je tajna.
SDP je Igora dobro iskoristio u izbornoj kampanji prošle godine. Navodno je bio kandidat za šefa Zagrebačkog holdinga, a danas nema baš neku bitnu poziciju u Holdingu.
Na unutarstranačkim izborima, nije se kandidirao za čelnika gradskog SDP-a, već je bio na strani Ive Jelušića.
Kao drugi čovjek na listi SDP-a (na lokalnim izborima 2009. op. ur.), iza Zorana Milanovića bilo je za očekivati da će dobiti važno mjesto u Gradskoj skupštini, ako ne predsjednika, onda bar ono potpredsjednika Skupštine.
Ništa od toga, postao je tek predsjednik Odbora za financije.
Zašto se SDP, tako brzo distancirao od Igora?
Nekad je bio prva perjanica zagrebačkog SDP-a, a sad je jedan od članova iste te stranke. Nije završio “u loncu”, kao ostali poznati zviždači, ali nije niti daleko od lonca.
Pitanje je, zašto se SDP, tako brzo distancirao od Igora? Kakva je to poruka javnosti, stranke koja se javno i retorički predstavlja borcem protiv korupcije?
Je li Milan Bandić, postavio uvjet SDP-u da se distancira od Igora, ako hoće uspostaviti suradnju u Gradu? Puno je pitanja, bez odgovora.
