Rađenović plakao, Jelić se dobro nasmijao

Autor:: Amalija Šašek, Autor:: Stjepan Marković 5/4/2010 16:47

Umro je drug Tito, objavile su prije točno 30 godina sve radijske i televizijske postaje. Bilo je 15 sati i pet minuta, a svi koji su se u tom trenutku našli na ulici morali su stati, škole su se zatvorile na tjedan dana, zaustavljao se i rad u tvornicama, a narod je plakao. U to vrijeme igrala se utakmica Hajduka i Crvene Zvezde, a nakon informacije o smrti Josipa Broza Tita plakao je cijeli stadion zajedno s igračima, a uz suze 50 tisuća ljudi zapjevalo je ‘Druže Tito mi ti se kunemo’.

Do prije dvadeset godina središnji je Dnevnik započinjao snimkama iz svih većih gradova tadašnje Jugoslavije, a koje su snimljene 4. svibnja 1980. godine, točno u 15.05 sati. Danas se više ne puštaju snimke na kojima narod plače za Titom, ali 18 godina nakon raspada Jugoslavije Josip Broz Tito često se spominje u medijima, a njegov lik i djelo još uvijek su razlog prepucavanja na državnom vrhu.

Prema nekima Tito je zločinac, dok ga drugi smatraju dobrim vođom čije se ime nikad ne smije zaboraviti. Kako bilo, Tito je bio, a i nakon smrti ostao jedna od najkontroverznijih osoba u povijesti. Dok su neki za njim suze ronili, drugi su Titovu smrt ravnodušno prihvatili ili pak jedva dočekali taj vjetar promjene koji je njegova smrt donijela.

Nas je zanimalo kako su naši zagrebački političari primili vijest o smrti najpoznatijeg druga u povijesti.

‘Ovako dobro se nisam nasmijao od kad je umro Tito’

Jedan od onih koje smrt Tita nije pogodila, već naprotiv, njegovu je smrt dočekao s veseljem, bio je Tomislav Jelić.

– Točno se sjećam tog dana, bio sam u sjemeništu, trebao sam, naime, postati svećenik – kroz smijeh je započeo Jelić.

Ispričao nam je kako je morao otići na željeznički kolodvor, kako bi dočekao ‘Plavi voz’, vlak koji je tijekom Titova života korišten za njegove potrebe.

– Morali smo otići tamo i dočekati vlak, to vam je razlog što je tamo bilo toliko ljudi. Kad je umro Franjo Tuđman, na sprovod su došli samo oni koji su htjeli. Kad je umro Tito nije mi bilo žao ni koliko je crnog pod noktom. U onoj tvorevini koju je Tito stvarao ni jedan narod nije imao mogućnost napretka – rekao je Jelić.

– Kad se negdje nađem s društvom i kad se dobro zabavljamo, volim reći: Ovako dobro se nisam nasmijao od kad je Tito umro – našalio se Jelić.

Mrsić je bio potresen, ali nije zaplakao

Za razliku od Jelića, Mirando Mrsić iz SDP-a kaže kako je bio emocionalno potresen kad je čuo da je umro Tito.

– Vijest o smrti Tita zatekla me na mom redovitom poslu u bolnici Rebro. Kao i većina ljudi u zemlji, bio sam emotivno pogođen. To je bila jedna od onih epizoda u životu kojih se sjećate. Bio sam šokiran iako sam znao da će se to dogoditi i da priroda čini svoje. Emotivno sam bio pogođen, ali nisam zaplakao – ispričao nam je Mirando Mrsić.

– Titovu smrt ne pamtim po dobrom, naime, tad sam bio u vojsci u Tuzli. Kad je objavljena informacija o smrti, nastupila je opća opasnost jer su se nadređeni bojali napada Sovjeta. Zbog toga sam 15 dana proveo uz top – ispričao nam je Josip Kregar.

Darka Vuletića iz HSS-a vijest o Titovoj smrti dočekala je kod kuće.

– Kada je Tito umro bio sam kod kuće i slušao na radiu prijenos utakmice Dinama. Nemam neki poseban stav o Titu za mene on je povjesna ličnost. Imao je dobre i loše strane – kaže Vuletić.

Rađenović od tuge nije ni večerao

Igora Rađenovića iz SDP-a Titova je smrt pogodila iako je bio još dijete. Od tuge tog dana nije mogao ni večerati.

– Kad je Tito umro imao sam devet godina. Sjećam se tog dana. Kod kuće sam gledao neki kaubojac na televizoru, koji je samo bez objašnjenja prekinut. Tad je u program uključen studio, te je voditelj pročitao obavjest da je umro Drug Tito. Kada sam čuo samo sam počeo plakati. Znam da me kasnije majka zvala na večeru, ali nisam bio gladan – iskreno je ispričao Rađenović 

Tatjana Holjevac, potpredsjednica Gradske skupštine, ne sjeća se točno gdje je bila u vrijeme objave Titove smrti, ali kaže kako nije propustila njegov sprovod u Beogradu.

– Ne sjećam se točno gdje sam bila kada je Tito umro, vjerojatno u Zagrebu. No, išla sam na sprovod u Beograd. Povijest je pokazala kako je on bio velika ličnost – rekla nam je Tatjana Holjevac. 

Bio je diktator i zločinac, složili bi se mnogi. Tito ne zaslužuje da zagrebački trg nosi njegovo ime, prosvjeduju neki. Vrati se Tito, mi ti se još uvijek kunemo, sa sjetom dozivaju ga pojedinci. Mišljenja bazirana na osobnim iskustvima, stavovi kreirani na temelju doživljaja i priča, različiti su. No, svi će se složiti da je Tito ostavio traga u prošlosti našeg naroda i obilježio jedno burno vrijeme previranja raznih političkih sustava.