Prvi krotitelj pisao oporuku prije susreta s lavom

Autor:: Tanja Molvarec 10/31/2011 10:48

Zvonimir Milčec, hrvatski književnik i dugogodišnji zagrebački kroničar, marljivo skuplja novinarske zapise o povijesti zagrebačkog ZOO vrta. Nedavno je pronašao i članak o prvom zagrebačkom krotitelju lavova Josipu Marćanu, a mi vam donosimo taj članak koji opisuje prvi susret lava i krotitelja u zagrebačkom ZOO-u.

Zagrebački novinar Mladen Hanzlovsky opisao je u svom članku Vikend iz 1987. godine kako se osjećao prvi krotitelj lavova uoči ulaska u kavez lavice. U svojoj ispovjedi timaritelj se zagrebačkom novinaru povjerio kako je zahvalan maksimirskom ZOO-u za sve što će u dresuri sa životinjama i općenito u tom atraktivnom poslu postići.

”Neke ljetne večeri, kad su otišli posjetioci i timaritelji, i kad se sve smirilo, odšetao sam do kaveza velike lavice, otkrio je timaritelj Marćan novinaru. Prije toga sam napisao ‘oporuku’ i obrazložio svoj postupak, nastavio je timaritelj. Približivši se rešetkama, pozvao sam životinju da bih je smirio. Ona je mahnula repom i pogledala me, kao da sluti da će se te večeri dogoditi nešto novo. Sve je bilo tiho, samo su odzvanjali kotači noćnog tramvaja koji je Maksimirskom cestom nestajao u daljini. Taj susret neću nikad zaboraviti. Stisnuo sam zube, uzeo željeznu šipku kao jedino oružje, oglasio se taj put odlučnije, ali umirujućim glasom i rekao ‘Paša, mir’. Otvorio sam vrata, naglo ušao u kavez i zatvorio vrata.

Hitrom kretnjom zaključao sam kavez, ne okrećući lavici leđa. Lavica se trgla, ustala i njezina se rika prolomila mračnom maksimirskom šumom. Morao sam postupiti tako da osjeti da se ne namjeravam povući, ali da je neću ni napasti. Morao sam držati odstojanje i odgovoriti na svaki njen mogući skok. Oči su nam sijevale, ali ja sam morao nadjačati zvijer i u pogledu. Podigao sam željeznu šipku i smirivao lavicu povicima ‘Mir, Paša, mir’. Ona se propela, riknula, trznula lijevo-desno o rešetke, a ja sam ostao nepomičan. Bio mi je napet svaki živac. Na sreću, lavica se počela smirivati. Zatomila je riku, uvukla pandže u šape, legla i još samo mahanjem repa i blagim oglašavanjem i okretanjem glave pokazivala da je opasnost prošla. Uspio sam. Pobijedio sam. Presretan povlačio sam se korak po korak natrag, ne okrećući joj leđa. Polako sam otvorio vrata i izašao”, opisao je prvi zagrebački krotitelj lavova.

Ne treba ni spominjati da Josip Marćan ni od koga nije imao učiti i da je prvi i jedini maksimirski Tarzan, a kasnije i zvijezda svjetskih zooloških vrtova i cirkusa, postao zahvaljujući isključivo samom sebi, svojoj velikoj želji, upornosti i neustrašivosti, zapis je onog vremena.