Proračun i(li) obračun gradonačelnika i Skupštine

Autor: Josip Kregar 12/22/2011 10:49

U Skupštini grada ovi dana se puno računa. Nisu u igri samo proračunske stavke i brojke već se pomalo raspliću zapetljani odnosi suradnje i sukoba gradonačelnika i Skupštine. Njegova zvijezda gasne: izgubio je birače, gubi saveznike i prijatelje. U vakuumu njegovog odlaska nastaju podjele i slaganja, bude se ambicije i pletu kadrovske kombinacije. Možda je to rano reći, ali Bandić odlazi. Čak je sam, neizazvan, najavio takvu mogućnost, a kasnije, izazvan, to je ponavljao i varirao na različite načine: ”ja nisam vječan”, ”Milan Bandić može i otići pa što ćete onda”, ”ako sam ja problem, ja mogu ići”.

Riječ ostavka nije izgovorio, ali drugi razlozi prestanka mandata prije vremenskog isteka (pravomoćna presuda, bolest i slično) ne dolaze u obzir. Dakle, razmišlja i spominje ostavku, ali, iskreno, nije on taj da će bez velike muke i pritiska ostavku i dati. To on samo kaže, misleći da je to prijetnja, jer kako će grad, pače Grad, bez njega i njegovog vodstva. Sjećam se samog kraja socijalizma kad je jedan tadašnji borac protiv nacionalizma (inicijalima isto M.B., zvan isto Milutin) zaprijetio ostavkom,a predsjedavajući je hladnokrvno pitao tko je za i protiv. Tako je u trenu srušena moć. Ostavkom je opasno prijetiti, makar neizravno i makar uz prekrižene prste na leđima.

Suprotno navedenom , sjednica skupštine započela je mirno i osmjesima. U novinama je pisalo da su SDP i Bandić postigli sporazum po kojem će se on prignuti prihvatiti sve amandmane i kompromisnu cijenu vrtića. Proračun, i povišenje cijena bili su i zadnja šansa za spas posrnulog holdinga. Da proračun nije prošao svi bi se našli u neprilici. Ovako će oporba i gradonačelnik tvrditi da se brane mjesta i položaji (kao da to oni ne rade i nisu radili) a većina SDPa će govoriti da se drugo i nije moglo. Na prvi pogled je najvažniji gradski proračun, i u tome su racionalni razlozi jasni. Odbijanjem proračuna započinje privremeno financiranje i raspuštanje skupštine, gradonačelniku ostaje mandat. Politički idiotizam je činiti ono što odgovara suparniku. Ne treba rušiti Bandića na onom što čini dobrim, nego radi svih onih stvari koje nije učinio a trebao je (graditi vrtiće), ili ih je činio a nije smio (stupići i nadstrešnice, zlatni zahodi, ”ispravke” GUPa). Ne treba od njega raditi žrtvu.

Zato su osmjesi kratko trajali. Sporazum i dogovor, ako je postojao, svako je tumačio na svoj način. Bandić je smatrao da se on tiče razdoblja do kraja njegovog mandata. Spomenuo je da je on i dalje socijaldemokrata, iako je izgubio stranku. Obećao je (pred izbore) da će podržati vladu Zorana Milanovića. Popustio je sve što je mogao, slabo se pravdao najavljujući nekakav preokret.

Žrtvom figure dobio bi tempo

Njegove rasprave i komentari nisu ostavili dojam. Zapravo je želio da se što prije zaboravi njegov izborni debakl. Nije prvi puta da je pokušao takav manevar, u šahovskom žargonu: žrtvom figure dobio bi tempo. No vremenom nestao je materijal za žrtvu, više mu nitko ne vjeruje i nitko ga ne treba za saveznika. U SDPu uostalom bilo je onih koji nisu htjeli nikakav dogovor pa ni onaj koji im je bio u korist. Htjeli bi izbore za novu skupštinu odmah jer postoji živa želja da se rasplet ubrza. Drugi pak znaju da nikada neće biti tako premoćni u skupštini, ne žele tempo raspuštanja i izbora u kojima će ovisiti o Bandiću.

Čekaju povoljnije rješenje zakona o opozivu. To je dogovor u kojem jedni drugima ne vjeruju, u kojem je izjava da su interesi građana važniji od političkih samo neizbježan uvod iza kojeg ide formulacija pravih namjera. To je bio prešutni a ne izričit sporazum, sporazum interesa a ne kompromis ciljeva i prepoznavanje granica kohabitacije. Kohabitacija je jedna čudna riječ, nekako asocira na zajednički život razvedenog bračnog para koji živi zajedno jer tako mora – Ljubav je nestala, ostale su stare zamjerke i pritajene mržnje, no živi se zajedno.

Zato je idila kratko trajala. Čim se proračun usvojio, holding spasio, čim je dogovoren, čim se rasprava preselila na one točke u kojima je skupština dominantna (urbanizam i planiranje) i u kojima postoje razni interesi, stvar je pukla. Tko zna što je gradonačelnik sve obećao investitorima, ubrzan i jednostavan postupak podilaženja njihovim željama,izmjene plana putem ”ispravaka”, što je želio za uzvrat. Ja mislim da je on već vidio gotovim na računu grada stotine milijuna kuna komunalnih naknada. Jednostavno u ovoj situaciji svaka investicija čini mu se darom s neba, pa svako otezanje,pa i svaki opravdani zahtjev za poštivanje elementarnih urbanističkih uzansi, vidi kao i užurbani i profita gladni investitor.

Nema veze što nešto nije u skladu s planom, kada se novac i zarada nudi, smatra on, treba mijenjati plan i štititi interes ulagača. Za njega je interes Grada, interes sklada i plana, malog i lijepog, obična i glupa prevaga ideje nad opipljivim novcem, estetike nad poduzetništvom-. Zna da su se sitnice da ”nema potrebnih papira” rješavale lako proglašenjem da ne trebaju ili se mogu napraviti . Dozvole su njegova volja.

Da nije kampanja već počela?

Otuda njegov osjećaj da je prevaren. Do sada sve se prilagođavalo njegovoj volji. Sada ne može sve što hoće, pa ni ono za što smatra da treba. Otuda izjava ”prevarili ste me dvaput (?), treći put nećete”, otuda, za njega neobično priznanje nemoći: ”ja vas molim i preklinjem”, otuda osjećaj da je krivo procijenio lak dogovor oko proračuna. On proračun bez tih sredstava nikad neće moći popuniti. Neće više biti dragi gost na otvorenjima trasa, garaža ili trgovačkih centara.

Neće moći. Došao je u situaciju u kojoj neki, misli mladi i neiskusni, jednostavno ne slušaju i kontroliraju situaciju. Puštaju mu da ovisi o njihovoj volji. Da loži njihove ambicije popuštanjem (možda to čak smatra ponižavanjem), da potiče njihove taštine iznenadnim otkrićem svoje stvarne nemoći. Što se više trudio (i pravio) da radi moći će manje, izgledati će više kriv, nemoćan hodati po zaleđenoj plohi gradskih financija.

Radi toga, ne radi se o proračunu već o obračunu. Obračunu u kojem još nisu eskalirale riječi, u kojem tek slijede podmukli manevri i udari. Ma da nije to kampanja za izbore počela malo prerano?