Profesor povijesti donosi dašak Istoka Zagrebu

Autor:: Tanja Molvarec 3/7/2010 18:04

Hrvoje Ivančić nije jedan od onih ljudi koji se voli hvalisati gdje je sve bio i kakve je sve zemlje i običaje upoznao. Po struci profesor povijesti Ivančić je otišao korak dalje i posvetio se putovanjima, snimanju filmova, fotografiranju, a u međuvremenu piše i reportaže za Obzor i uskoro Globus. Opušten i vrlo ležeran, na subotnjoj kavici ispričao mi je sve o prekrasnim zemljama koje je obišao, ali i neizbježnim predrasudama koje vladaju o pojedinim narodima pogotovo u zemljama poput Pakistana i Irana.

– Pakistan me se najviše dojmio. Mediji neprestano donose vijesti o bombaškim napadima i sukobima, ali usprkos tome ljudi su jako prijateljski nastrojeni i većina mi je nudila hranu i smještaj. Obitelj im je jako važna kao i religija, a nažalost navikli su na svakodnevne napade i strah. Jednom, kada sam se vozio vlakom netko je ostavio vrećicu i svi su u panici gledali tu vrećicu misleći da je unutra bomba. Stigla je i policija. Iako nije bila bomba taj strah i oprez su neprekidno prisutni- prisjeća se Ivančić svojih iskustva u toj zemlji u kojoj je boravio dok se i dogodio bombaški napad i to u njegovoj neposrednoj blizini.

– Nama na zapadu je nepojmljivo da se takvo nešto događa, ali i ti ljudi nastoje živjeti koliko toliko normalnim životom i već su se navikli na strahote – kaže Ivančić i dodaje da želi da se suzbiju predrasude prema muslimanima.

– Iako mnogi osuđuju muslimane i njihov odnos općenito prema životu a pogotovo ženama, ne smatram ih nazadnima. Dapače u većini stvari su mnogo napredniji od nas. To su vrlo obrazovani ljudi, kojima su obitelj i religija jako važni. Naravno postoj iznimaka ali toga ima svugdje i nije dobro osuditi čitavu kulturu na temelju pojedinih slučajeva- smatra Ivančić koji putuje svijetom od svoje 18-godine i to mu je na neki način postao stil i način života. Najvažnije je, kaže Ivančić, to što dojmove s putovanja prenosi Zagrepčanima na brojnim predavanjima i projekcijama filmova i tako pridonosi razbijanju predrasuda.

Kratka manekenska karijera

Iako s većine putovanja donosi pozitivne dojmove, u Iranu mu se desilo da je ostao bez novaca.

– Iznenadilo me to što u Iranu primaju samo gotovinu. Nema uopće kartica tako da sam imao velikih problema. Spasila me jedna žena kojoj se očito svidio moj europski ´look` pa mi je ponudila posao modela koji mi se nije baš svidio, ali sam zaradio sto dolara – prepričava sa smijehom Ivančić svoju kratku manekensku karijeru.

Iran je, kaže Ivančić, zemlja puna obrazovanih i pametnih ljudi ali koje najviše vlast koči. Unatoč tome, u toj je zemlji primjerice jako razvijena filmska industrija, a redateljice su uglavnom žene.

Ono što je zapadu nezamislivo, to je na istoku uobičajeno i obrnuto. Primjerice, priča Ivančić, na zapadu je posve normalno da dvoje ljudi hodaju ulicom zagrljeni, da izmjenjuju poglede dok je u Iranu to nezamisivo.

– Prema zakonu i strankinje moraju pokriti kosu. Još do nedavno je vrijedio i zakon prema kojem kada se sa ženom prijavljuješ u hotel moraš dokazati da ste u braku. Po meni to nije radikalno. Takav je zakon, a zakon se mora poštivati – zaključio je Ivančić.

Upitan o tome što misli o onim spornim slučajevima poput kamenovanju žena i ubojstvima zbog časti, Ivančić odgovara da je riječ o izoliranim slučajevima i da ne treba ne treba na temelju toga osuđivati cijelu kulturu.

– Pakistanskim plemenima je čast i ponos sve. Radi toga su s vodili i sukobi slični onim uličnim bandama u Americi i okršajima. Ali u tim plemenima je bila riječ o nekim stvarima koje su se dogodile prije 20 i više godina, a koje se ne mogu zaboraviti- kaže Ivančić. Put u Kathmandu obilježio je ovog po struci profesora povijesti koji je tijekom puta doživio ´duhovno i fizičko čišćenje`.

– Kada se nalazite na cesti na tri tisuće metara i imate dojam da vam je svijet pod nogama, onda tek shvatite vrijednost ovakvog putovanja – prisjeća se neumorni Ivančić i već sa vidljivom strašću najavljuje put u Afriku i snimanje dokumentarca.