Preminuo je Dražen Predovan (46), dobitnik nagrade Ponos Hrvatske iz 2017.
Dražena su od milja prozvali Dobri medo velikog srca, i to zato što je njegov život obilježen brojnim dobrim djelima koje je učinio. Činio ih je usprkos tomu što je iza sebe imao tešku životnu priču.
Obitelj mu stradala u prometnoj nesreći
Godinama je bolovao od dijabetesa, zbog čega su mu amputirali obje noge. Prije pet godina našao se u Zagrebu kako bi mu amputirali i drugu nogu, kada je dobio strašan poziv. Čitava njegova obitelj – tadašnja supruga i dvoje djece, stradali su u prometnoj nesreći.
– Tog sam jutra bio u Zagrebu u bolnici jer sam mijenjao protezu za lijevu nogu. Javili su mi telefonski da je cijela moja obitelj stradala. Zanijemio sam od šoka. Žena je zakočila jer su joj ovce izletjele na cestu, zanijelo ju je i frontalno se sudarila s kamionom – rekao je tada.
Njegova supruga preminula je na mjestu. Sin, koji je tada imao 11 godina, prošao je bez većih ozljeda, dok je kći Iva teško stradala te se godinama oporavljala.
Prebolio nekoliko karcinoma i srčanih udara
Osim toga, Dražen je već nekoliko puta prebolio srčane udare i karcinome, a petak, kada je preminuo, trebao se uputiti za Zagreb, gdje je trebao operirati karcinom gušterače.
Usprkos teškoj životnoj priči, Dražen je uvijek činio dobra djela, zbog čega mu je 2017. godine dodijeljena nagrada Ponos Hrvatske. Naime, bio je dio humanitarne inicijative kojom se obiteljima s djecom s posebnim potrebama omogućuje besplatan boravak na moru.
– Sve je počelo slučajno. Grupa je osnovana ovoga proljeća preko “fejsa”, a ja sam baš u to vrijeme bio u bolnici u Zagrebu na liječenju. Uključio sam se u grupu koju je pokrenula gopođa Vjera Matulić iz Postira na Braču. Riječ je zapravo o humanitarnoj inicijativi kojom se obiteljima s djecom s posebnim potrebama, omogućuje besplatan boravak na moru. Tada sam vidio “poziv u pomoć” jedne mame s troje bolesne djece iz Kutine koji su bili pozvani na ljetovanje u jedan apartman u Novalji, ali nisu imali mogućnosti otputovati. Nisam dvojio niti trenutka. Izašao sam iz bolnice, otišao u Kutinu, mamu i djecu odvezao do Novalje i vratio se u bolnicu na nastavak liječenja koje je trajalo 21 dan – pričao je Zadarskom listu Dražen Predovan.
Uvijek je naglašavao da dobra djela koja čini nemaju cijenu.
– Kad sam vidio sreću te djece kad su vidjeli more, njihovu ciku, vrisku od uzbuđenja… To jednostavno nema cijene i ja sam tada bio najsretniji čovjek na svijetu – pričao je Dražen vidno ganut slikom koju će cijeloga života pamtiti.
