„Ako smo osjetili haiku, moramo mu posvetiti svoj život”, tako je nekada govorio Vladimir Devidé, hrvatski matematičar, japanolog, akademik i književnik te istaknuti promicatelj japanske kulture u Hrvatskoj. Život su haiku pjesništvu posvetili, odnosno dobra većina njih, svi oni autori koji su se našli u novoj objavljenoj antologiji suvremenog hrvatskog haiku pjesništva. Naime, u prostorijama Društva hrvatskih književnika predstavljena je knjiga “Suvremeni hrvatski haiku”. Nova je to haiku antologija koju su priredili Nikola Đuretić i Tomislav Maretić.
– Pred vama je nova antologija suvremenog hrvatskog haiku pjesništva. To je prema našem skromnom sudu prva antologija probranih autora. Odlučili smo primijeniti vrlo stroge kriterije pa smo izabrali svega 55 autora, od etabliranih književnika poput Luka Paljetka, Tomislava Marijana Bilosnića, Ane Horvat, Enesa Kiševića, Drage Štambuka, preko najnagrađivanijih hrvatskih haiku pjesnika Željka Funde, Borisa Nazanskog i Tomislava Maretića do mlađih autora kao što su Goran Gatalica i Sanela Pliško. Knjiga ima 340 stranica na kojima je ispisano 750 haiku pjesama – rekao Nikola Đuretić na početku predstavljanja knjige.
Inače, haiku je tradicionalna japanska pjesnička forma koja se sastoji od tri retka, sa strukturom 5-7-5 slogova.
– Haiku je prema riječima akademika Mladena Machieda službeno najkraća književna forma. Riječ je o trostihu, dakle formi koja se sastoji od tri stiha s metrikom 5-7-5 slogova. To je klasičan haiku. Međutim, haiku se tijekom godina mijenjao i danas možemo govoriti i o suvremenom haiku koji se više ne pridržava striktno te forme. Mnogi danas primjenjuju jednu formu koja se njeguje na angloameričkom govornom području, a koju se može sažeti u kraticu short-long-short. Radi se o trostihu. Prvi je kratak, drugi je dug, treći je opet kratak. Pri tome se ne pridržavaju metrike od 5-7-5 slogova, već inzistiraju da bude manje od 17 slogova – detaljno je objasnio Đuretić.
– Postoji i jedna nova struja, odnosno pravac pisanja haiku poezije. Haiku se može pisati i kao distih, a danas postoji nešto što se zove i monoku, haiku pisan u jednom stihu – kazao je urednik knjige.
Haiku obično bilježi prolazni trenutak u prirodi, naglašavajući jednostavnost, emocije i duboku ljepotu. Iako djeluje vrlo jednostavno zbog svoje kratkoće, taj je privid vrlo varljiv. Njegova ljepota leži u iskrenosti i istinitosti, emocijama proživljenim na neki novi način.
– Budući da je riječ o antologiji, probrali smo prema našem sudu ono što je trenutno najbolje u suvremenom hrvatskom haiku pjesništvu. Bilo je važno napraviti jednu haiku antologiju koja je vezana za živuće haiku pjesnike. Antologija ima mnogo, no mi smo htjeli izabrati nešto ciljano i drugačije. Sve nas je potaknula knjiga pokojnog Vladimir Devidéa nakon čega je nastala pomama za haiku poezijom – objasnio je Tomislav Maretić svoju nakanu da objave antologiju poput ove.
Urednik Đuretić je istaknuo kako su od antologije oca hrvatskoga haiku pjesništva Vladimira Devidéa protekla gotovo tri desetljeća i da se od tada pojavio cijeli niz novih, mladih pjesnika koji i dalje nižu iznimne uspjehe u svijetu, osvajajući na međunarodnim natječajima brojna priznanja i nagrade. Zahvaljujući upravo tim priznanjima, naglasio je, Hrvatska je već niz godina, uz Japan i SAD, jedna od svjetskih haiku središnjica.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA.
