U Zagrebu je predstavljena knjiga “Panonski admiral”, profesionalna biografija Đorđa Balaševića te zbirka osobnih i kolektivnih sjećanja.
– Knjiga Panonski admiral govori o umjetnosti Đorđa Balaševića, ali ja sam se trudio da dam širu sliku, trudio sam se da knjiga bude muzej naših uspomena, jer su pjesme Đorđa Balaševića nas odgajale, učile nas o ljubavi, o patnji kada ljubav prođe. Neke od njegovih najznačajnijih i najvećih pjesama učile su nas kako ostati čovjek u najcrnjim vremenima, rekao nam je Ivan Ivačković, autor knjige
Balašević je bio briljantan kroničar i tumač našeg vremena. Tijekom devedesetih godina dvadesetog stoljeća izrastao je u simbol otpora balkanskoj provincijalizaciji i ratu. Naš život i naše uspomene su u pjesmama Đorđea Balaševića, rekao nam je autor…
– Ja sam želio napisati knjigu o našem odrastanju, sazrijevanju, uspomenama, životima i da tu priču ispričam kroz priču o Đorđu, i kroz priču o njegovom pjesništvu i muzici, a onda i o njegovim dugogodišnjim nastojanjima da ljudska dobrota pobijedi zlo, da se u svima nama razvije smisao za empatiju, za solidarnost, da razvijemo ljubav prema drugim ljudima, i da dobrota pobijedi tamu koja se nadvila nad Balkan devedesetih godina
Panonski admiral naklon je njegovoj umjetnosti i njegovu civilizacijskom angažmanu, koji je u toj umjetnosti imao istaknuto mjesto, dodaje autor…
– Ja imam veliku dokumentaciju o Đorđu Balaševiću, 40 godina sam novinar, uglavnom sam pisao o muzici. Imam veoma bogatu dokumentaciju. Nešto što se nalazi u knjizi poteklo je iz mojih razgovora s Đoletom, poznavali smo se 35 godina, imali smo privatnih i poslovnih susreta. Osim toga, u knjizi je dato moje tumačenje i doživljaj Đoletove muzike, svatko ima svoj doživljaj njege muzike, ovo je moj doživljaj, ali sam siguran da se u tom doživljaju mogu prepoznati mnogi drugi.
Đorđe Balašević bio je nadahnut čovjek s ciljem, čovjek velikih snova. Ljepše i točnije od bilo koga drugog opjevao je naše zanesenjaštvo, naše utopije. U najcrnjim vremenima njegove riječi bile su lampioni čežnje za drukčijim, nježnim, neiskvarenim svijetom, zaključuje autor.
