Enver Palalić rođen je 1945. godine u Travniku gdje završava fotografski zanat. Cijeli život nosio je sa sobom slike iz života svog rodnog grada želeći ih očuvati. U tome je uspio te ih je odlučio, kroz knjigu “Travnik u retrovizoru”, podijeliti s prijateljima i svojim društvom iz mladosti, ali i prenijeti ih narednim generacijama.
– Tekst ove knjige je sav u retrovizoru, u prošlom vremenu. Od vremena moga rođenja, dakle 1945. i življenja u Travniku do moje mirovina, ja sam bilježio u svoje rokovnike neka događanja, čisto ih vadio iz memorije i bilježio, a po autentičnim pričama moje familije i poznanika iz grada koji su bili puno stariji. Uvijek sam volio čuti nešto što je bilo. Nekako sam retrotip što se tiče te povijesti, kolekcionar razglednica, svega starog. Dosta sam fotografirao grad, stare kuće kojih više nema, ulice, porušene zgrade. Uzeo sam bilježiti, ta sklonost je odavno u meni, rekao je Palalić.
Autor je tijekom cijelog života gajio želju da zabilježi priče i legende svog grada. Njegova namjera bila je očuvati ne samo bogatu kulturnu baštinu Travnika, već i portrete ljudi koji su oživljavali grad i davali mu posebnu dušu.
– Uzvodno, kako je Andrić rekao da Travničani prkosno, idu uz maticu, ja idem uz rijeku Lašvu, od istoka do zapada Travnika, ali idem od Predgrađa Travnika, od željezničke stanice, gdje je moj djed bio šef, onda idem dalje, dolazim do groblja gdje su zakopani poznati ljudi… Idem do vrela, dolazim do kožare, koju je držao čovjek, partizani su mu to oteli, komunisti… Dolazim do plave vode i poznate kafane u kojoj je počela Travnička kronika. Onda idem gradom, dolazim do kuće, tu je bila obitelj… To je virtualni vodič kroz grad, ulazim u mahale, u ulice.
Svoju bogatu fotografsku zbirku obogatio je autentičnim pisanim bilješkama, a u planu ima i daljnje proširenje obje kolekcije, odnosno knjige…
– Nosim pri sebi uvijek rokovnik, u koji bilježim nešto što saznam novo o gradu. Sad sam bio deset dana u gradu, pokupio sam neke informacije, ali i primjedbe, zašto nisi obuhvatio ovaj dio grada, ali pohvale su sve visoko ocijenjene, zašto nisi našu mahalu obuhvatio? Sada idem šire, voditi kroz male ulice, sve to znam napamet, imena i prezime, sve imam u glavi. Travnik ima posebne nadimke, jedan Travničan je napisao par tisuća nadimaka Travničana. Ja nisam, ali napisao sam obitelji kojih više nema, ima možda dvadeset obitelji koje su nestali iz Travnika, nema ih.
Autorova želja je da čitatelji putem ove knjige zavire u prošlost grada i upoznaju se s legendarnim likovima koji su predstavljali ikone Travnika.
Travnik je grad u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, u središnjoj Bosni, 90 km sjeverozapadno od Sarajeva, te je ujedno glavni grad Županije Središnja Bosna. Poznat je po tome što je bio prijestolnica bosanskih kraljeva u srednjem vijeku, a kasnije i osmanskih vezira od 1686. do 1850. godine, pa i velik dio njegovog kulturnog nasljeđa datira iz tog perioda.
Travnik se nalazi vrlo blizu zemljopisnog središta Bosne i Hercegovine. Rijeka Lašva protječe kroz grad, od zapada prema istoku, prije svoga ušća u rijeku Bosnu. Grad Travnik se nalazi u velikoj Lašvanskoj dolini, koja povezuje dolinu rijeke Bosne na istoku s dolinom rijeke Vrbas na zapadu.
Travnik leži na nadmorskoj visini od 514 metara. Njegovo najistaknutije zemljopisno obilježje su planine Vilenica i Vlašić, koja je dobila ime po Vlasima. Vlašić je jedna od najviših planina u Bosni i Hercegovini, s nadmorskom visinom od 1943 metra.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA