Iako je svijet zahvaljujući tehnologiji postao globalno selo, poražavajuća je činjenica da mnogi od nas ne poznaju svoje prve susjede. U Gupčevoj ulici u Kustošiji to više nije tako. Ulica broji oko 90 stanovnika, a zahvaljujući malom organiziranom druženju, nekima od njih ovo je bila prava prilika da svoje susjede vide prvi put.
-U samom pozivanju smo sreli neke ljude koji žive u ulici, a nikad ih nismo upoznali – istaknuo je razlog organiziranja ovog druženja jedan od suorganizatora, Drago Baćani.
U Gupčevoj ulici znaju da je pravo druženje, druženje uz dobru hranu i dobru kapljicu.
– Priredili smo tamburaše, odojak, janjca, čobanac od divljači i kolače koje smo sami pekli, sve je domaće, ali najosnovnije je druženje, sve smo sami napravili- dodao je Baćani.
Mnogi u ulici nisu ni slutili da je njihova prva susjeda, skromna Blanka Cujzek, pravi pjesnički talent, koja je za nas i svoje susjede pročitala jednu od svojih pjesama.
Tko je glavni?
Tko živi između neba i zemlje,
između dana i noći,
koje dobro donosi sunce poslije kiše,
što se čuje između pjeva ptica i
ljudskog jauka?
Što nas drži kada osjećamo
tugu ili sreću
ljubav ili mržnju,
tko nam daje ljepotu
između dječje igre i odrastanja?
Što nas drži na životu,
tko je glavni
između života i smrti
između stotine uspona
i tisuće padova?
Tko tu vedri i oblači,
a tko suvereno vlada,
odgovora ima puno,
jedan je važan – nada.
Blanka Cujzek, stanovnica Gupčeve ulice i pjesnikinja
U Gupčevoj ulici strogo su se ogradili od politike, od svojih različitosti. Ovim malim druženjem razbili su najveći problem modernog svijeta- otuđenost i time pokazali da bolje vrijedi susjed u blizini nego brat u tuđini.