Autor: Ena Ercegovac 1/14/2015 14:57
Pojavom velikih trgovačkih lanaca, kvartovski dućani nestali su s tržišta. Prijašnji odlazak po kruh i mlijeko, pretvorio se u odlazak do obližnjeg supermarketa, a spisak kupljenih namirnica postao sve duži. Međutim, otvaranjem tržišta prema Europi te uvozom iz stranih država, kupci ostaju zbunjeni porijeklom i kvalitetom robe. Koja je prava istina tih namirnica, kako su se uzgajale te o kakvoj se kvaliteti hrane može uopće govoriti, budući da se radi i o nekoliko dana putovanja do police supermarketa, postaje upitno. Upravo zbog sve većeg nezadovoljstva kupaca te njihove želje za hrvatskim proizvodom koje je došlo izravno s polja, u Zagrebu niče sve veći broj kvartovskih dućana s takvim proizvodima. Domaća obiteljsko poljoprivredna gospodarstva našla su način da prodaju i u metropoli svoj proizvod, a kupci im s povjerenjem i kupnjom proizvoda nadoknađuju.
– Trgovački lanci većinom prodaju uvoznu robu koja je drugačija. Mi u dućanu imamo robu koja dolazi direktno s polja, tako da je tu već velika razlika u kvaliteti robe – rekla je Silvija Puljić, vlasnica jednog takvog dućana s domaćim proizvodima. Dodaje kako njezini prijatelji i susjedi, kao i obitelji s malom djecom imaju veliku potrebu za ovakvim proizvodima te da otvaranjem dućana, nije sumnjala u njegovu uspješnost.
Upravo to i jest značajka malih dućana, koji su masovnom pojavom velikih trgovačkih lanaca nestali s tržišta. Ponuditi kupcima ono što se ne može naći u supermarketima, tajna je uspjeha i održivosti. Međutim, zbog neprilagođenih poljoprivrednih zakona događa se to da obiteljska poljoprivredna gospodarstva, koji su glavni proizvođači domaće hrane, ne uspijevaju svojom proizvodnjom zadovoljiti velika potraživanja kupaca pa shodno tome još nema dovoljno ovakvih dućana.
– Nama je najveći problem roba koje je jako malo. Bez obzira što izgleda da je u Hrvatskoj robe jako puno, njema ustvari nema, posebno sezonskog voća i povrća – ističe gospođa Puljić te kaže da je ona stalno u potrazi za dobavljačima. Najviše je obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Istri, Zagorju i Slavoniji. Hrvatsko zagorje puno je ekološki uzgojene robe, a u Istri je zasad najveća proizvodnja, no to još uvijek, čini se, nije proporcionalno s potražnjom kupaca.
Očigledno su Zagrepčani prepoznali kvartovske dućane s organskom, izvorno hrvatskom hranom te je razlika u odnosu na hranu iz masovne proizvodnje vidljiva. Uz dobar porizvod, valja napomenuti kako su i kupci poprilično oprezni i s ovakvim dućanima i proizvodima. Silvija Puljić kaže kako njihovi kupci redovito provjeravaju dobavljače te izvornost same hrane, a potvrdom istih, stvara se uzajamno povjerenje, koje čini da mali, kvartovski dućani s ovom ponudom i opstanu. Bez dobre komunikacije i usluge te izgradnje povjerenje, na koncu nema ništa.