Autor: Kostadinka Velkovska 3/3/2012 9:04
Vijesti s nedavno održane sjednice Gradske skupštine bacile su nas u očaj! Poskupljenja, poskupljenja, poskupljenja… Ne mogu ni nabrojati što je sve poskupjelo, spisak je podulji, a našem očaju nema kraja.
Tramvajske karte poskupjele. Kreće vojska kontrolora koja će loviti putnike-švercere. Putnici izmšljaju razna opravdanja za vožnju bez karte, ali zasad su sve mogućnosti iscrpili, pa moraju uključiti maštu kako bi bili uvjerljiviji pred vojskom kontrolora. Prokuženi su! Prava je komedija što se sve događa u tramvajima, nabrojat ću samo nekoliko opravdanja: jedan putnik bez karte je rekao da se u Korizmi odrekao kupnje vozne karte ZET-a, bolje nije mogao smisliti! Drugi pak, da im je baš sad kupljena karta pala u Savu, treći
pokazuju čak i karte belota, neki ih zalijevaju voskom kako bi ih nakon poništavanja sastrugali i ponovno stavili u ”pogon”. Uglavnom, lažiraju ih na svakojake načine. Pa to je krvav posao! Neki putnici su načisto hrabri, obuku uniforme ZET-ovih kontrolora (ma gdje ih samo nađu) pa sami ”naplaćuju” kazne za nemarne putnike. Dobra zarada! Ono što je najkomičnije, kad kontrolori uđu u tramvaj, nastane stampedo na izlazu. Putnici bez karte tolikom brzinom navale na izlaz da se čak i međusobno znaju potući, ne bi li pobjegli. Da nije tužno, bilo bi smiješno!
Poskupljenje vode za 20 posto, odnosno povećanje mjesečnih računa za ukupno 30 posto (zbog fiksne naknade od 18,41 kn po računu) u Vodoopskrbi opravdavaju nizom razloga. Ovim poskupljenjem trebalo bi namaknuti čak 70 milijuna kuna, tako su si izračunali. Lijepo! Čak je od ministra Linića spomenuta i Snježna kraljica na Sljemenu, gdje se potroše enormne količine vode za umjetni snijeg. Vodoopskrba tvrdi da količina vode i novca za utrku na Sljemenu je zanemariva za Grad.
Što sugrađanima znači opravdanje kad moraju platiti puno veće račune?! Jedino nam preostaje pronaći način kako potrošiti što manje vode u kuhinji, wc-u, kupaonici… Valjda manje kuhati, manje ići na zahod i naravno manje se tuširati. Možda je to rješenje? Ne znam!
Dragi moji sugrađani, OPREZ! Uprava za sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravlja zabranila je promet i daljnju upotrebu čaja od čička, i naredila povlačenje proizvoda iz maloprodaje, jer sadrži otrov atropin. Ako
ste popili čaj od čička, hitno se obratite liječniku. Posljedice su vrlo ozbiljne. Pitam se, kako je moguće da takav proizvod uopće prođe kontrolu i nađe se na policama trgovina? Čekamo odgovor.
U petak 2. ožujka, obilježen je rođendan prve europske novinarke i naše najčitanije spisateljice Marije Jurić Zagorke predstavljanjem prvog broja časopisa ”Zagorka” i programom Društva Marije Jurić Zagorke i Kluba
Zagorke, u Zagorkinom memorijalnom stanu na Dolcu 8.
Klub Zagorke osnovan je 2. ožujka 2010., ima stotinjak članova svih uzrasta i profesija. Okuplja političarke, novinarke, profesorice, knjižničarke, umirovljenice, studentice, glumice, dizajnerice, odvjetnice, poduzetnice, nezaposlene… Sve su to zaljubljenice u Zagorkino novinarsko i književno stvaralaštvo. Pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Grada Zagreba, Društvo Marije Jurić Zagorke organizira šetnju gradom. Tijekom šetnje posjećuju se lokacije u užem središtu Zagreba, povezane sa životom i javnim djelovanjem Maije Jurić Zagorke. Šetnja završava posjetom stana u kome je Zagorka živjela na adresi Dolac 8.
Cilje je projekta ponovno upoznati Zagorku kroz nove biografske činjenice, i to na zabavan i popularan način – ”razgovarajući s njom”, te podržati kulturu sjećanja i važnost kulturnog identiteta, posebice ženskog
stvaralaštva. Uza stručno vodstvo i glumačku imaginaciju Dubravke Vidović kao Zagorke s kojom svatko može razgovarati, Zagorkino je osobno iskustvo (diskiminacije, solidarnosti i otpora) istaknuto kao kontrapunkt političkoj nevidljivosti žena u javnom prostoru, spomeničkoj baštini i povijesnim izvorima.
Svakako treba pohvaliti entuzijazam, ljubav i energiju koju ulažu članice Kluba Zagorke, pa zahvaljujući njima Zagorka i dalje ”živi” s nama. Bravo cure!
Na zagrebačkom Mirogoju, Zagreb je rekao Zbogom jedinstvenoj Helgi Vlahović Brnobić. Na posljednjem ispraćaju, osim obitelji, bili su mnogi prijatelji, suradnici, štovatelji… Bila je dama, velik čovjek i profesionalac,
njezin glas još dugo će nam zvoniti… Voljela je život pa ću citirati zadnju njezinu poruku: ”Bolest nije kazna, a smrt nije kraj”. Otišla je prerano, pamtit ćemo je dugo i tugovat za njom!
