Autor: Kostadinka Velkovska 12/14/2013 11:49
Zagreb ponovno ruši sve rekorde turističkih posjeta i noćenja. Prošloga mjeseca premašena su sva očekivanja pa je tako zabilježeno čak 11 posto više dolazaka. Kako odlične vijesti, pogotovo sada kad je sve oko nas crno. Uh, magla se baš nekako udobno smjestila iznad našeg grada i ne miče se. Pitam se je li to neki znak? Pa ako i je, onda se trebala spustiti iznad cijele Hrvatske. U posljednjih tjedan dana sam puno pričala sa svojim poznanicima, prijateljima i kolegama o trenutnoj situaciji u Lijepoj Našoj. Svi se slažu da je vrijeme grozno, i pritom ne mislim na vremensku prognozu, i da se čini da nam neće uskoro biti bolje.
Grozno mi je kad čujem od nekoga da je sve gotovo, da više nema nade, da uskoro više nema ni Hrvatske. Misle li ljudi zaista tako crno? Uvijek u ovim svojim kolumnama pokušam nekako motivirati sebe ali i sve druge na pozitivno gledanje stvari, na zajedništvo, na dobrotu, na nadu da nas čeka bolje sutra. Teško je za vjerovati da će baš meni to poći za rukom, da ću baš ja uspjeti sve uvjeriti u bolje sutra, ali još teže mi je povjerovati da to nitko drugi ne čini, nitko se niti ne trudi. Mislim naravno da političari koji iznose razno razne projekcije za sljedeću godinu, posipaju se pepelom, javno priznaju gdje su pogriješili, kao da mi to ne znamo, i to je sve.
Nitko od njih nije odlučio pozvati svoje građane na optimizam i očekivanje boljeg, i to uskoro, a ne za dvije, tri ili trideset godina. Kome odgovara da smo kao nacija u depresiji? Kome odgovara ova magla i sivilo koje se spustilo iznad nas, ali bome i među nas? To je otprilike kao i na radnom mjestu. Jeste li ikada primijetili kako poslodavci, ili bar većina njih, ne vole da su radni kolege u dobrim odnosima? Nekako se uvijek dogodi, taman kad kolege pronađu zajednički jezik i stvore pozitivnu atmosferu na radnom mjestu, da poslodavac direktno ili indirektno to pokuša razbiti.
Na jednom “radnom mjestu” pozitivna atmosfera nužno je potrebna, a to je u sportu. Rijetko kada razmišljamo o tome da je nogometašima, primjerice, teren radno mjesto. No, oni zanesenjaci koji ipak vole nogomet iz vlastitog zadovoljstva trenutno sigurno sudjeluju u Malonogometnom turniru Kutija Šibica. Baš sam se iznenadila kad sam vidjela podatak da je prvi turnir Kutija Šibica održan još davne 1970. godine.
Pa svaka čast stvarno svima što se tradicija jednog događaja održala pune 43 godine. To je za svaku pohvalu, nema se što drugo reći. Ukupni nagradni fond je impozantan, pa možda stoga ni ne čudi što je interes ekipa uvijek velik. Oni koji malo manje prate sport a malo više možda kulturu mogla bi zanimati izložba u Etnografskom muzeju pod nazivom “Vic o plavuši: stereotipi u kojima živimo”.
Iako je postava u Muzeju aktivna već neko vrijeme, možda bi trebalo pozvati sve još jednom, jer već i sam naziv izložbe zvuči odlično. Živimo u svijetu punom stereotipa, pa da vidimo kako to izgleda kad se prikažu razni oblici stereotipa u raznim vrstama umjetnosti. Veselite se i budite pozitivni. Voli vas Kosta!