Autor: Kostadinka Velkovska 5/31/2014 10:40
Izbori za Europski parlament čine se daleko iza nas iako je prošlo tek nekoliko dana od izlaska na birališta i objave službenih rezultata. Prošlo je tek nekoliko dana od velikog slavlja pobjedničkih stranaka, onih koje su iznenadile, ali i tek nekoliko dana od poraza onih stranaka koje to nisu niti u snu očekivale. Izabrali smo 11 veličanstvenih koji će predstavljati naše boje u Europskom parlamentu. Baš kako izbornik Niko Kovač bira svojih 11, tako smo i mi imali mogućnost izabrati svoje. Nekome ne odgovara sastav?
Ako ste izašli na biralište imate puno pravo komentirati izabrane kandidate, no, ako ste jedni od onih koji su radije ostali kod kuće prošle nedjelje…znate što? I vi imate svako pravo kritizirati izabrane i odabrane. Ne slažem se s onima koji tvrde da birači koji ne iskoriste svoje pravo glasa, naredne četiri godine (ili u slučaju izbora za Europski parlament narednih pet godina) ne smiju kritizirati ili prigovarati za (ne)rad naših zastupnika. Ostati kod kuće je također pravo izbora, to je isto poruka koju birači šalju političarima. Ili nemaju za koga glasovati ili su ogorčeni zbog svega što se događa unutar političkih krugova ali i izvan njih. No, premda je većina dosad već možda i zaboravila da su se održavali bilo kakvi izbori, ono što se nikako ne smije zaboraviti još dugo vremena jest strašna nedaća koja je pogodila naše Slavonce. Prekrasno je bilo vidjeti kamione, kombije i vagone pune prikupljene pomoći iz svih krajeva Hrvatske kako putuju prema istoku. Prekrasno je, u cijeloj toj nesreći i tuzi, bilo vidjeti sve veći prikupljeni novčani iznos i sve veći broj volontera koji su spremno pomagali potpunim neznancima. Međutim, kao što to nažalost biva – čim se Sava povukla, političari i zvijezde otišli, kamere se ugasile, naši Slavonci ponovno su ostali skoro sami i prepušteni sebi. To nikako ne smijemo dopustiti! To su ljudi koji su u dan, dva ili tri ostali bez svog doma, bez svega onoga za što su se cijeli život borili mukotrpno radeći. Taj osjećaj nezamisliv je svima onima koji ga nisu proživjeli. Sada se moramo pokazati velikima, sada kada su još više uplašeni da smo ih zaboravili, sada kada njihova bitka za uspostavu normalnog života tek počinje. Zamislite, njima više ništa nije kao prije. Oni zaista moraju krenuti ispočetka, ni krivi ni dužni. Bespredmetno je sada ulaziti u polemike tko je kriv, je li netko vadio šljunak, je li nasip namjerno probijen, je li se mogla spriječiti tolika tragedija i jesu li neke od ovih uništenih kuća ipak mogle biti spašene. Ono što je jedino važno jest da naši Slavonci duž cijelog puta na koji su upravo krenuli, a to je ponovna izgradnja njihovih domova, znaju da nisu sami. Čuli smo brojna obećanja u posljednja dva tjedna, no, ta obećanja nisu kao ona predizborna. Ovdje se radi o konkretnim pojedincima kojima ta obećanja znače doslovno krov nad glavom. Nemojmo dopustiti da sve ostane mrtvo slovo na papiru, ili da sve te izgovorene riječi odu u vjetar. Ponosna sam što je Zagreb, uz ostale gradove, pokazao veliko srce, divnu dušu i zdrav razum i da smo u poplavljena područja poslali pomoć prikupljenu od naših brojnih sugrađana. Zagrepčanke i Zagrepčani pokazali su što sve mogu kada je potrebno. Zapamtimo da je sada potrebno ne zaboraviti Slavoniju i barem ponekad ispuniti dana obećanja.