Autor:: Drago Pilsel 5/27/2010 9:33
Nakon razlaza s Moskvom i povijesnog Ne Staljinu od strane druga Tita (što se sada učeno, ali također i vrdoljakovski, potpuno traljavo propitkuje jer se smatra da je to NE išlo u obrnutom smjeru), te osluškujući javno mnijenje na mom Medvedskome bregu (još i pitate, pa to vam je v Čučerju), potpuno slobodan svakog pritiska, svjestan političke odgovonosti i težine trenutka (toliko strašan da je i šef SDP-a zbrisao iz zemlje), iskazujem svoje povijesno NE predsjedniku Republike Peščenice, uvaženom doživotnom diktatoru i, kako bi rekao Antun Vrdoljak, vampiru Željku Malnaru!
Još se tijelo njegova preminulog ministra obrane, uzoritog Ševe, nije ohladilo u grobu (laka mu zagrebačka gruda), a Malnar se već gosti i masti svoje ručerdine dijeleći prasetinu s gradonačelnikom Bandićem, ne libeći se pri tom uvlačiti se Milanu u dupe tako da, kada se promatraju stranice 94. i 95. najnovijeg broja tjednika ”Globus”, čovjek, naročito ako je Hrvat i katolik, ostaje zbunjen jer ispada da su se Bandić i Malnar ipak družili na ručku, a da glasoviti istraživač nije ispitivao unutrašnjost debeloga crijeva uglednog mu gosta na nekom stolu za rektoskopiju.
Povod mojem protestu i prijetnji najavom eventualnoga rata (imam prijatelja pilota i neki sam dan preletio Republiku Peščenicu zamišljajući kako bih mogao gađati Malnara drekom ne samo preko etera nego stvarno, iz zraka) je nečuveno, šokantno i grozno agitiranje predsjednika Malnara u korist kandidata Davora Bernardića koji se ove nedjelje, nakon solidne pobjede u prvome krugu, natječe za predsjednika SDP-a grada Zagreba.
Moj povod je i taj što je Malnar, koji je kao i opasan sjevernokorejski predsjednik Kim Jong-il, ljubitelj dobre kaplice i deklarirani ženskaroš, ali koji, kako prolaze godine, sve više poprima profil playboya trećerazrednoga filma, spornom članku u ”Globusu” dao naslov ”Peščeničko NE Jelušiću”!!!
Da bi osigurao glasove ”malome Bernardiću” (tako, naime, okrutni diktator tepa osobi koja će, ako pobijedi, kad tad nasrnuti na najviše položaje u stranci i državi), Malnar uvlači i Rome, manipulirajući i njima, jer se Bandić s njima na velikoj fotografiji u rečenoj reportaži srdačno rukuje, što pokazuje i to da u postizanju svog cilja: da bude jedini i voljeni vođa (s tvrdim pimpekom i sto godina nakon smrti), neće izbjegavati ni zloupotrebu manjina niti laganje Milanu Bandiću u oči. Naime bjelodano je da, dok Bandića naziva ”našim čovjekom” i dok ističe koliko je puno gradonačelnik radio, naročito za podizanje statusa Peščeničana, biva sasvim jasno da, dok mu to kazuje već zabija nož u leđa, jer na sva usta gura Bernardića znajući, dapače, priželjkujući da Bernardić ostvari svoj plan – detroniziranje Bandića!
Svjestan sam da će mnogi zamahnuti na moje povijesno NE Malnaru kao i da će se to nabrojati kao još jedan razlog zbog čega sam i dobro postupio što se nisam stavio na poziciju golmana u timu malog nogometa predsjednika Republike Hrvatske. Neki će reći da sam nasjeo jer se Malnar zajebava s Bernardićem time što za njega piše da ”nema ni dana radnog iskustva” te da je ”netko tko je s faksa došao u Sabor… i koji samo obećava…”.
Ali svima koji bi me tako krenuli izrugivati odgovaram da je to samo Malnarova finta, kao i trač da Malnar iz preprodaje marihuane financira rad političkog dinamitera Bijesprvog, pa čak i da je spin to da je Malnar, kreativan i informiran kakav već, nažalost, jeste, diktirao tekst za najnoviji uradak Bijesprvog o Bernardiću. Da podsjetimo: ”Tko to sjedi na Bandićevom mjestu u Saboru? Tko je za lovu polagao tuđe ispite na prometu? Tko je znanstveni novak, a predstavlja se kao asistent? Kome Nedžad Haznadar dogovara intervjue? Kome Bandićevi operativci vode kampanju? Koga to financira ”ugledni” (Bandićev) hotelijer? Tko je svoju curu zbrinuo u nabavi ZG Holdinga, kod Bandićeve ”prijateljice”? Tko to žali što kao zastupnik zarađuje manje nego dok je radio za Bandića? Tko to učestalo gostuje na Kikaševoj Z1? Tko je pitao Bandića prije nego se kandidirao?”
Dobro, možda vi tu ne prepoznajete Malnarov rukopis. Ali, kažem vam, pojeo je on više ljudi u životu. Što neće poslužiti sirotog Bandića na stolu kralja Bernardića, da se dečec iskuša, kada već iskustva u kanibalizmu previše nema, poput Malnarova na Pacifiku, prije nego budući gradonačelnik odluči da je došlo vrijeme i da Zorana Milanovića, koji se konačno otisnuo u svijet, tamo i za uvijek pošalje u orbitu, ta fizičar je naš Davor!
Moje povijesno NE Željku Malnaru neće biti krvavo. Neću otvarati Gole otoke. To je potpuno afirmativna akcija. Ja sam mirotvorac. I to dokazan. Ta, spasio sam život mome trenutnom neprijatelju kada se, pijan k’o bukva, tamo 1994. krenuo svađati sa Romanom Bolkovićem preko etera i onda, u trenutku bijesa, otišao mokriti po električnim uređajima u režiji OTV-a, a iskre su frcale i samo što ga nisu spržile, ili mu makar smanjile tzv. predsjednički kurac, da ga nisam spasio od suicida ili autokastracije. Završili smo to jutro nakon neviđenog belaja, pamtite vi stari, ispod Romanova stana, a onda i na muriji. Ali to su bila hrabra, borbena vremena. Kada je Malnar nešto značio.
Sada se osilio. Sada prijeti. Sada konfabulira. Sada ruši tuđe poltičke karijere, pa misli da može pomoći i da dogotovi onu Željke Antunović.
Hoću reći: sada je vijeme za glasan NIJET! Ako rezultat bude koja soma glasova u korist Ive Jelušića, skromnog junaka ponosne nam Bosanke Posavine (što Malnaru, i Posavljake zajebavaš i klevečeš da su neradnici i spavači pod tuđe skute?!), tim bolje. Ako popušimo, barem nećemo biti pičkice u strahu od velikog diktatora i manipulatora Željka Malnara.
Još da Čičak i Banac nisu transvestiti, pizde rekao bi Šerbedžija, situaciju bismo mogli opasno internacionalizirati. Tada bi Joe Biden hitno nazvao Jadranku Kosor natrag. Dao bi joj pare za opoziciju ovim trabantima. I bilo bi pravde. Bilo bi onog poštenja koje nedostaje tzv. favoritu i mladim talibanima koji ga okružuju.
Dakle Malnaru, ja kažem tebi i tvojim igrama – NE. I jebe mi se što imaš, kao Tuđman devedesetih, televiziju i novine. A ako nisi peder, pozvat ćeš me na javno sučeljavanje.
Drugovi i drugarice, u ime našeg jugoslovenskog samoupravnog socijalizma i hiljade onih koji su položili svoje živote u antifašističkoj borbi za očuvanje naših tekovina, ali prije svega bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, to bi bilo to.
