Pet bogatih programa eksperimentalnog filma

Autor:

G.B.

Internacionalni festival eksperimentalnog filma i videa 25 FPS na sedmom izdanju donosi pet bogatih programa eksperimentalnog filma, videa i audiovizualnih performansa među kojima se nalazi šest domaćih radova autora svih generacija. 25 FPS održat će se od 20. do 25. rujna u zagrebačkom Kinu SC, a svi festivalski programi su besplatni.

Program sedmog 25 FPS-a zaključen je, a filmovi su podijeljeni u pet cjelina: Konkurencija, Žiri predstavlja, Hrvatski fokus, Expanded Cinema – što su ujedno i stalni festivalski programi kojima je ove godine pripojen novitet Kino 16.

Od prijavljenih 1 200 naslova u program konkurencije uvrštena su 33 rada koja detektiraju aktualne trendove i dostignuća suvremene eksperimentalne produkcije. Selektorice Mirna Belina, Sanja Grbin i Marina Kožul razdijelile su ih u pet tematskih cjelina nazvanih: Ni u ludilu!, Putanje, refleksije, Upute za putopisca, Role i Nezatvoreno svjetlo. Među njima se nalazi jedini hrvatski rad u konkurenciji za Grand Prix festivala – K14 autora Zlatka Kopljara, novi radovi domaćoj publici poznatih filmaša poput Petera Millera, Johanna Lurfa, Olega Tchernya, laureati s renomiranih festivala u Rotterdamu (Jan Villa Natashe Mendonce) i Oberhausenu (Sans-titre Neïla Beloufe) te nova autorska lica. Zanimljivo je spomenuti da je u radu još jednog čestog
festivalskog gosta, filmu Stardust Nicolasa Provosta, zabilježeno posljednje pojavljivanje pred kamerama prošle godine preminulog glumca, legendarnog Dennisa Hoppera. Pored njega, u filmu gledamo Jacka Nicholsona i Jona Voighta. Scenogafija – Las Vegas.

Nogomet Ane Hušman najnoviji je rad dobitnice Nagrade Fuji na 4. 25 FPS-u (Ručak, 2008) koji ćemo gledati u sklopu ovogodišnjeg programa Hrvatski fokus, što će biti treći film te cijenjene domaće autorice prikazan na 25 FPS-u.

Društvo joj čine radovi Pustara Ivana Faktora, čiji je Autoportret prikazan u konkurenciji 2. 25 FPS-a, The Spectres of Veronica sve isturenijeg autora Dalibora Barića, koji je filmom Pain so Light that Appears as Tickle konkurirao za Grand Prix 6. 25 FPS-a, Violence expérimentale Vladimira Kanića, čiju ćemo izložbu Proširenih fotografija imati priliku vidjeti u predvorju SC-a za vrijeme festivala, te Oio mladog autora Josipa Šćureca, pokretača filmskog labosa Klubvizije u SC-u.

O dobitnicima Grand Prixa odlučivat će Veliki žiri koji čine: američki filmaš Ben Russell, dobitnik nagrade FIPRESCI u Rotterdamu, austrijska videoumjetnica i grafička dizajnerica koja je između ostalog dizajnirala covere za Mego, Tina Frank, i hrvatska kustosica, performerica, filmologinja Tanja Vrvilo. Mudrom odlukom organizatora 25 FPS-a svaki član žirija dodjeljuje po jedan Grand Prix za najbolji film iz konkurencije, jer radi se o filmskom rodu iznimno subjektivnog doživljaja i afiniteta pojedinca. Po dobrom festivalskom običaju svaki je član žirija pripremio i poseban program koji se prikazuje u sklopu Žiri predstavlja. Posebnu nagradu dodjeljuje žiri kritike u domaćem sastavu: Sunčica Fradelić, filmska i video umjetnica, Uroš Živanović, redatelj, scenarist i filmski kritičar te Leonida Kovač, kustosica i teoretičarka umjetnosti. Udruga za audiovizualna istraživanja 25 FPS, organizator festivala, dodjeljuje Nagradu Fuji, a gledatelji dodjeljuju Nagradu publike.

Prošireno kino nudi niz atraktivnih performansa s filmskim projektorima, a Kino 16 osam filmskih naslova srednjeg metra i bastardnog roda

Među posebne festivalske dragocjenosti spadaju već udomaćeno Prošireno kino (Expanded Cinema) i programski novitet – Kino 16. Expanded Cinema donosi niz atraktivnih audiovizualnih performansa s i po nekoliko filmskih projektora, poput spektakularnog koncerta/performansa s četiri 16 mm projektora i zvukom uživo autora Grega Popea i Geert-Jan Prinsa ili legendarne i nezaobilazne svjetlosne skulpture Line Describing a Cone Anthonya McCalla iz 1973. godine.

Programska novopridošlica Kino 16 domaćoj publici predstavlja osam filmova srednjeg metra čiji su se autori na originalan i provokativan način pozabavili novim i starim medijima, zamaglili granice među filmskim rodovima i iznjedrili, primjerice, bastardnu vrstu znanstveno- fantastičnog – dokumentarca. Zvuči nemoguće, ali upravo je to napravio Britanac Ben Rivers sa svojim radom Slow Action. Isto su tako i autori Mara Mattuschka i Chris Haring od plesnog performansa napravili pravi erotsko-filmski spektakl na tragu Davida Lyncha, na samoj granici stvarnosti i zbilje – Palace u plamenu.

Svi programi sedmog 25 FPS-a besplatni su.