Autor:: Kostadinka Velkovska 9/3/2011 14:12
Kao i sve ostalo tako je i ljeto i vrijeme godišnjih odmora pri kraju. Kako je kome bilo, tko je gdje bio, tko se kako proveo, tko je koliko potrošio i tko je koliko dugo bio na ljetovanju, prepričavat će se i bit će glavna tema još neko vrijeme. I naravno opet će se javiti zavist, kako netko može, a zašto si netko ne može priuštiti bezbrižno i dugo uživanje na godišnjem.
Onda nam još k tome prelijepi naš Jadran posjeti ni manje ni više nego mladi princ, pa plove dugometražne jahte sa preplanulim milijarderima i eto, pobrka nam misli!
U trenucima opuštanja uz tiskovine, crna kronika je definitivno pala u drugi plan, u prvom planu su naslovnice pune glamuroznih vjenčanja sa blještavim haljinama što bode oči našoj mladosti. E tako to biva stalno, uvijek se netko s nekim i nešto se s nečim uspoređuje i na kraju naravno ispadne tuđe puno bolje od našeg. Tako je od pamtivijeka pa sve do danas! Važno je ostati svoj bez obzira na druge i shvatiti da je ovo život a ne bajka, a to nije lako!
Dovoljno je da se sjetimo naše školske djece i bajka nestane. Ajme, knjige, torbe i sav školski pribor, boli glava! Treba ispraznit džepove, a rupa ko u priči. O zimnici da ne pričam, tko još ima i za to? A važno je kako ćemo preživjeti zimu, a tek zimska garderoba?
Sve nas to muči od jutra do mraka. Gledam u tramvajima, prepoznaju se roditelji, zamišljeni, šutljivi sa velikom neriješenom križaljkom u glavi kako sve to „pokriti“? Kad misle i ništa ne smisle ostaje nada, ma već će nekako biti, nadajmo se!
Naši umirovljenici imaju do konca godine besplatne ZET-ove pokaze i to je jedna briga manje. A za preživjet snalazit će se ovako ili onako. Ne žale se previše, imaju životno iskustvo. Čujem da umirovljenička populacija plaća režije u zakonskom roku, reklo bi se imaju, e baš je obrnuto, imaju ali malo. Savjesni su oni građani i to mi se sviđa, najprije plate račune pa što ostane. Oni bi trebali biti primjer onima koji imaju puno više a „štekaju“ s plaćanjem. Valjda im se teško odvojiti od punog novčanika ili im to uopće nije važno!
Političari, hm! Oni pak obilaze RH, ima ih svugdje po raznim zadacima. Neću reći da se ne gradi, otvaraju se objekti, započinju novi projekti. Nije teško zaključiti po izjavama, opet jedni protiv drugih, jedni krivi za ovo, drugi za ono, jedni u krivu a drugi u pravu i tako u nedogled. Tko bi to više pohvatao? Znači, kampanja je započela.
Studenti, oni su priča za sebe, i u ozbiljnoj su jurnjavi. Od toga tko je dobio dom, do traženja stana, naravno po mogućnosti što jeftinijeg, do upoznavanja Grada, do selidbe, do kava po terasama i pričanja o snalaženju u novim uvjetima i u sasvim nepoznatim okolnostima. Ni njima nije lako!
Kad se sjetim roditelja vrtićke djece, e, to je stvarno priča nad pričama. Potpuno ih razumijem jer sam i sama baka dvoje vrtićke djece. Koga poslušati, što raditi, koliko platiti ne zna se!!! Pa onda najbolje da citiram Felixa iz jedne današnje dnevne tiskovine: „Treba otići tamo i srediti poglavicu i skupštinu, inaće nećemo znati cijenu vrtića“.
Ne smijem nikako zanemariti sport u našem Gradu. Ima tu puno dobrih rezultata, dobre volje i sretnih sportaša, a tek direktori i treneri, vidi se da su presretni! Potpisuju se ugovori sa novim igračima, predviđa se pozitivno razdoblje nogometa u Zagrebu. Hvala Bogu da smo i to dočekali! Hokejaši Medveščaka pak ne samo da zasluženo otvaraju sezonu hokeja nego su i otvorili fan-shop u Teslinoj ulici, pa tko voli nek izvoli kupiti razne artikle sa znakom Medveščaka. Njihovi mnogobrojni navijači su ih valjda potakli na dobar marketing, pa svi sretni i zadovljni.
Dok ovo pišem, sjetila sam se jedne izjave iz dnevnih novina od prije neki dan: „Lijepo je biti Hrvat, ali je to peh“. Nikako ne slažem, nego bih rekla, lijepo je biti Hrvat, lijepo je živjeti u Zagrebu, a peh je kad ti tramvaj prijeđe preko noge.
Dragi moji sugrađani, pripremite svoje đake za početak nove školske godine, ponovite im lekciju da je znanje veliko bogatstvo, uđite u jesensku koletečinu i primite se u koštac sa svim obvezama koje nas očekuju. Znamo mi to i možemo! Pa mi smo oduvijek strpljivi, hrabri, izdržljivi, snalažljivi i mudri. Ponosim se s vama! Život je borba i samo borba, zato krenimo nakon ljetne stanke u radne pobjede, jer tko radi ne boji se gladi, a tko ne radi traži posao! Znate onu tko traži taj i nađe, tko kuca otvori mu se, pa od srca sretno!