Ennio i Matilda novi su par u Zoološkom vrtu grada Zagreba. Riječ je o dvoprstim ljenivcima, pripadnicima najveće vrste ljenivaca na svijetu. On je dvogodišnjak rođen u njemačkom Krefeldu, a ona četverogodišnjakinja iz mađarske Jure. Zajedno su se uselili u nastambu u Tropskoj kući, no ponašaju se kao da se znaju čitav život. Dobro se slažu, ali
ne pretjeruju s interakcijom. Ona voli drijemati u kućici, a on uživa u izležavanju na otvorenom – na aranžurima. Ennio je i malo aktivniji od partnerice, no poštuje njezin dnevni ritam, kao da zna koliko je za ljepotu važan san.
-Ljenivci gotovo polovinu dana prespavaju. Život provode u krošnjama. Na tlo se spuštaju svakih nekoliko dana samo kako bi obavili veliku nuždu ili se preselili na drugo stablo. Njihov izmet otkriva kada su spremni za razmnožavanje. Naša Matilda spolno je zrela, a Ennio će biti za nešto više od dvije godine – otkrio je Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta grada Zagreba, na Međunarodni dan ljenivaca.
U hrvatskoj prijestolnici dvoprstih ljenivaca nije bilo 12 godina. Posljednji koji je tamo živio, bio je Mišek, ljenivac koji se mnogim posjetiteljima uvukao pod kožu. Njemačko-mađarski par na dobrom je putu da postane jednako omiljen.
Kako bi Ennio i Matilda imali što ugodniji život, uređena im je nastamba u kojoj je svaki detalj stvaran s velikom pozornošću. U predstavljanju nastambe sudjelovali su Rene Bitorajac i Branko Đurić Đuro, osnivači kazališta Luda kuća koje je pokrovitelj ljenivaca. Pritom su najavili suradnju kazališta i Zoološkog vrta na promicanju umjetnosti i zaštite ugroženih životinjskih vrsta.
Dvoprsti ljenivci u prirodi nastanjuju tropske kišne šume sjevernih dijelova Južne Amerike.
Zagrebački par ljenivaca uz lisnato i korjenasto povrće povremeno, kao proteinsku dopunu jelovnika, dobiva jaja. Posebna poslastica ljenivcima je lubenica, pa njezine komadiće dobivaju tijekom treninga. Ti se treninzi rade kako bi se životinje navikle na veterinarske preglede te pripremile za situacije poput transporta. Ljenivci su izvrsni plivači, ali imaju slabe stražnje udove zbog čega na njima ne mogu stajati niti pomoću njih hodati. Zbog toga po tlu pužu povlačeći tijelo svojim snažnim prednjim udovima. Na tim udovima imaju po dvije zakrivljene kandže, a na stražnjima po tri kandže. Kandže im mogu biti dugačke i do 7,5 centimetara. Glava im je kratka i spljoštena s prčastim nosom, rudimentarnim ušima i velikim očima. Zubi su im bez korijena te konstantno rastu, a sjekutići im nedostaju.
S obzirom da cijeli svoj život provode naopačke, krzno simpatičnih krezubica ima razdjeljak na trbuhu, a dlake su usmjerene prema leđima. Na krznu ljenivaca u prirodi se razvijaju alge što mu daje zelenkastu boju te doprinosi kamuflaži životinja u krošnjama. Jedinke teže između 4 i 11 kilograma, a tijelo im je dugo između 54 i 88 centimetara. U prirodi žive
dvadesetak godina, a u zoološkim vrtovima i dvostruko dulje.
Kako bi posjetitelji Vrta što bolje upoznali nove stanovnike Divljeg srca grada, poučni ih program očekuje u subotu 24. listopada od 11 do 15 sati. U edukativnom kutku ispred Tropske kuće govorit će se o ljenivcima, ali i životinjskim vrstama s kojima oni dijele stanište. Među tim su vrstama tamarini, crnokljuni tukani, kajmani, šarene boe i otrovne žabe.
