Crnogorski dom je ugostio u svojim zagrebačkim prostorijama izložbu digitalnih fotografija Lidije Vukčević Vučurović pod nazivom „Putositnice“. Riječ je ciklusu nastalom u posljednje dvije godine kojime se preusmjerila u jedan oblik lirskog dokumentarizma, iako i dalje čvrsto usredotočena na istraživanje svjetlosti koje inače karakterizira njezin fotografski stil. Okupljeni su imali priliku zaviriti u njezinu vizualnu interpretaciju svijeta, gdje je svaka slika nosi poruku i estetsku ljepotu krajeva njoj priraslih srcu.
– Ovo su Putositnice, a naziv je aluzija na noviju hrvatsku književnost, u stvari 19. stoljeće, preporod gdje je Antum Nemčić napisao jednu knjigu putopisa fragmenata koji su bili vrlo dragocjeni jer su gotovo u obliku današnjih blogova – kratki su, a precizni i ciljaju na bitno – rekla je Lidija Vukčević, književnica i fotografkinja.
Idući putevima svoje mladosti, Lidija kroz fotografiju prikazuje mjesta iz regije igrajući se svjetlošću i bojama.
– Bila sam ponovno u Dubrovniku nakon puno desetljeća, preko 3 desetljeća, bila sam ponovno u Ohridu nakon 3 desetljeća, u Beogradu također. Tako da su ta mjesta dobila neku novu urbanu fizionomiju ili su spojile tradicionalno i moderno. Na neki način izazivaju moju pažnju – kazala je Lidija Vukčević.
Fotografije ove izložbe na neki su način i poveznica s Lidijinom književnom i znanstvenom karijerom, jer se bavila novijom i suvremenom južnoslavenskom književnošću pišući o piscima 19., 20. i 21. stoljeća.
– Simboličko značenje mosta na jednoj od fotografija koji je most u Podgorici na famoznim sastavcima gdje Ribnica utječe u Moraču koje je možda najhladnije mjesto ljeti u Podgorici tek je jedno od tih fotografija, ali ona aludira na sva ona Andrićevska vremena, Salimovićevska, Mirka Kovača, pisaca kojima sam posvetila dio svoje znanstvene pozornosti – pojasnila je ova književnica i fotografkinja..
Inicijalni pokret s kojim je krenula u pisanje poezije i proze pronašla je u vlastitoj muci kojoj je kroz umjetnost dala oblik, a svojom fotografijom nadopunila je cijelu priču.
– Izravno sudjelujem u grafičkom oblikovanju svojih knjiga. Pet mojih knjiga su već oblikovane mojim fotografijama, bilo da su to fotografije retuširane moga djetinjstva i mojih roditelja, u jednom od romana i u jednoj zbirci proza, bilo da su to noviji tekstovi koji su izašli u knjigama gdje sam ja svoje najnovije fotografije uspjela postaviti kao naslovnice knjiga – dodala je.
Njezin kreativni proces oslanja se na slobodu izražavanja i spontanost, dopuštajući joj da istražuje svoju umjetničku viziju bez ikakvih ograničenja. Ta sloboda omogućava joj da dublje poveže svoje emocije s djelom koje stvara, rezultirajući autentičnim i istinskim umjetničkim izričajem.
– Uvijek gledam kako se osjećam. Ako se toga dana ne osjećam da bih nešto uhvatila i zadržala u svome sjećanju, jer fotografija je upravo zadržani, kaptivirani trenutak našeg pamćenja, onda ja to i ne radim. Tako i u pisanju isto, nikad ne sjedam u stol kad nemam osjećaj da ću moći ispisati dva sata nekoliko stranica uvjetno rečeno, dobrog teksta – rekla je.
Posebnu zahvalu uputila je renomiranom umjetniku Dimitriju Popoviću koji je i otvorio ovu, ali i mnoge njene izložbe u Hrvatskoj i Crnoj Gori, kao i Dragome Savičeviću koji je ove fotografije spojio u izložbu dajući time jedan originalan narativ.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA