Autor: Sanjin Španović 5/7/2010 13:37
Vijest da je policija na zagrebačkom aerodromu zaplijenila čak 12 000 tableta Viagre kod mene je, umjesto čudenja, izazvala smijeh, a pogotovo kada sam shvatio da se to dogodilo nakon leta iz Damaska u Zagreb. Odmah u trenu, pomislio sam da je neuspješni švercer djelatnik INA-e, koji Siriji radi na tamošnim bušotinama, neuspješno pokušao dodatnu stvoriti dodatnu prodavajući te “čarobne” pilule.
Iako redakcija portala Zagrebancija.com nije dobila službenu potvrdu da je i ovaj puta zaista riječ o djelatniku ove naftne kompanije, ovo nije prvi put da se na carini Plesa hvataju INA-ini radnici.
Naime, kada smo kolega fotoreporter i ja prije gotovo dvije i pol godine završili reportažu o okrugloj obljetnici djelovanja INA-e na naftnim bušotinama u Siriji, trgovine u stoljetnom gradu Palmyri, tristotinjak kilometara udaljenom od Damaska, postale su nam potpuno dostupne. U glavnoj ulici nudili su nam se razni artikli po prijateljskoj cijeni, uz pokoju hrvatsku riječ prodavača, koji bi za religiju njima zvanu dolar naučili bilo koji jezik na svijetu.
Tijekom večeri uspjeli smo si za nekoliko dolara izabrati nekoliko Camel košulja koje u Zagrebu koštaju više tisuća kuna. U papirnici smo uspjeli, po nikad nižim cjenama, kupiti parfeme Hugo Boss i D&G, dok smo u nekim, ne znam ni kako bih nazvao sve te “trgovine”, pokupovali bižuterije na kile za svega nekoliko stotina kuna.
Na kraju tog šopinga, zbog kojeg sam već razmišljao o nabavci novog kovčega, sa svojim “turističkim” vodičima koji svakodnevno po šest mjeseci u komadu rade na INA-inim bušotinama, zaputili smo se do – ljekarne i to po – Viagru!
U cijeloj Siriji naime ta plava pilula košta svega jedan dolar po primjerku, dakle četiri po jednoj kutiji. Identična takva “potpora muškarcima” u Hrvatskoj se može nabaviti samo uz recept i to za otprilike 250 kuna, ispričali su nam na licu mjesta momci iz INA koji su time željeli objasniti razloge zašto redovno nabavljaju te tablete.
Njih oni zapravo kupuju na desetke tisuća u Siriji, te uz različite domišljate načine švercaju u Zagreb gdje dalje, uz svoje dilere, preprodavaju po raznim zagrebačkim kvartovima po nižim cjenama nego što se mogu kupiti u ljekarnama. No, zarada je i dalje, hvalili su se tada, dovoljno velika.
Čim smo ušli u navedenu ljekarnu, prodavačica se silno obradovala poznatim licima naših vodiča. Uz široki osmjeh, bez ikakvih pitanja, izvukla je veliku kartonsku kutiju i pokazala nam na stotine kutija Viagre. U svakoj od njih nalazilo se po četiri plave pilule, ali prodavačica (teško mi je povjerovati da je ona bila farmaceutkinja) se počela opravdavati na slabom engleskom da sutra može nabaviti puno više njih.
Osim Viagre, u ponudi su bile još neke tablete za “učvrščivanje raspoloženja”, ali i – sprejevi.
– Dovoljno je malo pošpricati malog i on ti stoji po dva sata minimalno – objašnjavao nam je naš sugrađanin kroz smijeh te dodao:
– Ovdje nabavljamo svu tu robu. Kažemo prodavačici da nam treba desetak tisuća tableta i ona to u roku od nekoliko dana nabavi i dade nam sve to spremno za pakiranje u torbe.
Navedene tablete tada oni, pričali su nam tada, mnogi od njih spremaju unutar putničkih kofera, nerijetko unutar paketića keksa unutar celofana. Razlog tom pakiranju tableta, vidjeli smo nekoliko dana kasnije na aerodromu kada smo, čekajući let za Zagreb sreli druge djelatnike INA-e. I oni su u svojim torbama imali puno “keksića” za najmilije, te se rendgen sirijske carine gledali sa strepnjom.
– Prošli tjedan nam je pao jedan kolega u Zagrebu, ali ni kraj ovi pohlepnih Sirijaca nije više lako prošvercati Viagru – otvoreno su nam tada rekli dok smo čekali u redu.
Što su mislili po tim da su Sirijci pohlepni vidjeli smo za nekoliko desetaka minuta, nakon što smo mi svoj rendgen prošli. Do naših leđa dopirala je nekakva buka, a kada smo se okrenuli vidjeli smo tek kako u džep Sirijskog policajca “slijeće” nekoliko desetaka dolara.
– Odmah su na rendgenu skužili šta imamo u torbama i to unatoč aluminijskoj foliji. Počeli su nam govoriti: “Problem, problem”, i ponovno smo morali im dati pokoji dolar da zažmire. Ali nekada bi i dva dolara bilo dovoljno da ušute, a danas moramo im dati i dvadeset dolara uz obećanje da će idući puta dobiti više – iskreno nam je rekao jedan od djelatnika koji inače živi u Zagrebu, a svoju robu daje na prodaju dileru u Dubravi.
Iako je opasnost u Damasku prošla, čekao ih je još jedan pregled u Zagrebu. Srećom po njih, tamo nije bilo carinika, već smo svi neometano prošli kroz carinsku zonu. Osmjeh na njihovim licima bio je doslovno od uha do uha, a u glavama su si sigurno ponavljali iznose zarade koja je bila pred njima.
Dakle, ovakve situacije švercanja Viagre i ostalih sredstva za potenciju u Hrvatsku iz zemalja Dalekog istoka su gotovo uobičajena stvar, a o njima znaju i vodeći ljudi INA-e Sirija, ali i mnogi u Zagrebu. Obzirom da to očito toleriraju, slobodno možemo zaključiti kako INA pospješuje potenciju po Zagrebu.
