Autor:: Tanja Molvarec 12/2/2011 10:42
Bojice u ruci i velika volja za slikanjem sve je što treba korisnicima Udruge za promicanje inkluzije. Veselje i smijeh vladaju radnim centrom u kojem osobe s intelektualnim poteškoćama stvaraju svoja mala remek djela. Spretnim rukama šivaju stolnjake, stvaraju pokrivače za bebe ili pak boje platna. Ratko Koletić je osoba s autizam, koji svoje vrijeme provodi kreativno, baveći se likovnom umjetnošću. Ratko se pohvalio svojim likovnim radovima, a u siječnju iduće godine će imati samostalnu izložbu u Velikoj Gorici.
– Pozivam vas na svoju prvu samostalnu izložbu. Volim slikati a ovdje sam naslikao anđela – kazao je Ratko koji je ostao bez obitelji ali s velikom voljom za rad i umjetnost.
Bila u instituciji 35 godina, sada je kuharica i živi normalno
Udruga za promicanje inkluzije je nevladina, neprofitna i humanitarna organizacija osnovana u Zagrebu u listopadu 1997. godine. Aktivnosti Udruge temelje se na filozofiji inkluzije, prema kojoj osobe s intelektualnim teškoćama imaju pravo biti ravnopravni i aktivni članovi društva. S obzirom da mnogo osoba s intelektualnim teškoćama provede godine zatvorene u institucijama, Udruga za promicanje inkluzije od svoga osnivanja radi na njihovoj deinstitucionalizaciji.
– U Hrvatskoj je vrijeme stalo. Država još uvijek ulaže u institucije a pogotovo državne dok za razvoj službi podrške u zajednici ne pronalazi novaca – kazala je Borka Teodorović, predsjednica Udruge.
Udruga također radi na prevenciji institucionalizacije kroz pružanje podrške obiteljima osoba s intelektualnim teškoćama i kroz razvijanje modela stručnih službi podrške u zajednici.
Martinović: Treba pohvaliti i poslodavce koji daju šansu osobama s teškoćama
Korisnici programa Udruge žive u stanovima, u šest različitih gradova pa tako i u Zagrebu gdje trenutno u 21 stanu živi 61 korisnik.
– Riječ je uglavnom o iznajmljenim stanovima jer se nije pojavila mogućnost da te osobe dobiju gradski ili državni stan. Osobe s intelektualnim teškoćama žive sa sustanarima ali nikad nema više od pet osoba, a neki od njih žive sami. Imaju individualnu podršku koja se može pružati od nekoliko sati tjedno do 24 sata na dan ovisno o potrebama – objasnila je Teodorović.
Koliko osobe koje nemaju obitelj pate kada budu smještene u institucije svjedoči životna priča jedne korisnice koja je 35 godina provela u raznim institucijama.
– To je jako dugo vrijeme. Nakon što je izašla, pronašla je posao kuharice i sada živi normalnim životom. Uključena je u društvo i sretna je – kazala je Teodorović.
Neki su poslodavci pružili šansu osobama s intelektualnim teškoćama i zaposlili ih na različitim poslovima kao primjerice u trgovini. Iako rade samo četiri sata na dan posao im puno znači.
– Mi se zalažemo za to da se osobe s intelektualnim teškoćama uključi na otvoreno tržište rada. Jer i oni kao i svi ljudi imaju svoje potrebe i želje – kazala je Slavenka Martinović, direktorica stručno razvojnog sektora Udruge. Prema njenom mišljenju važno je i pohvaliti poslodavce koji su prepoznali u tim osobama vrijedne radnike i pružili im šansu. Također je dodala da osobe s intelektualnim teškoćama moraju znati svoja prava.
– Moramo im dati pravilnu informaciju i uputiti ih na njihova prava. Nastavit ćemo s programima zapošljavanja uz podršku na otvorenom tržištu rada – kazala je Martinović.
Korisnici Udruge koji ne rade na otvorenom tržištu rada uključeni su u različite radne aktivnosti, u okviru radnog centra Udruge, gdje izrađuju predivan ručni rad. Dobitnici su i brojnih nagrada za najbolja djela i izlagali su na nedavno održanom EkoEtno sajmu. Za korisnike Udruga nema ljepšeg osjećaja nego kada rade i doprinose društvu, a ne da iza zatvorenih vrata promatraju život kao da im nije dostupan.
