Autor: Maja Jurišić 12/10/2013 10:14
U vrijeme kada govorimo o lažnim invalidima kao posljedici raznih anomalija u društvu, zaboravljene su osobe koje zbog teškoća u kretanju, intelektualnih, psihosocijalnih teškoća ili teškoća u komunikaciji zbog gluhoće ne mogu ni izaći iz svojih domova. Njih gotovo sedam tisuća smjestili smo daleko od očiju, i sada žive u neljudskih uvjetima, poruka je to s okruglog stola povodom pete godine pravobraniteljstva za osobe s invaliditetom.
– Jako je veliki postupak, što kratkoročno, što dugoročno da bi osobe s invaliditetom postali vidljivi građani. Treba ih osnažiti, treba im omogućiti priliku da budu dio ovoga društva u punom smislu i da ih se ne gleda kao osobe koje ne mogu, jer mogu. Mora im se omogućiti da sudjeluju u obrazovnom sustavu. Mi danas imamo situaciju da osobe s invaliditetom ne mogu doći u one najvažnije institucije, primjerice kod liječnika. Možda bi obi sami otišli po kruh u dućan, no situacija je takva da možda žive u nekim sredinama koje im nisu prilagođene i ne mogu ostvariti ni ono najprimarnije, one svoje najmanje potrebe – istaknula je Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
Iako Hrvatska ima dobre zakone koji se tiču prava osoba s invaliditetom, njihova je provedba iznimno loša. U tome još uvijek veliku ulogu igraju predrasude, odnosno barijere u glavama pojedinaca.
– Civilizacijsku razina jednoga društva ne mjerimo po broju automobila koje vozimo ili po potrošnji energenata, ne mjerimo je ni po ekonomskim pokazateljima, koji su tek dio cijele priče, nego upravo po tome što pružamo osobama koje su među nama, a imaju potrebe. Mi smo ti koji im moramo omogućiti da oni te potrebe zadovolje kao i svatko od nas. Mislim da tu postoji senzibilizacija, ali više kroz nekakvu obvezu, a manje kroz potrebu. A ja ću vjerovati da smo nešto napravili kad to bude potreba društva, a ne obveza – rekao je Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda.
Hrvatska jedina u Europi na čelu institucije pravobraniteljice ima osobu s invaliditetom, što su mnogi prije pet godina dočekali s negodovanjem. Današnji rezultati ovoga ureda pokazuju kako su zbog vlastitih predrasuda te osobe donijele sasvim krivi zaključak.
– Kao tadašnja potpredsjednica Vlade predložila Anku Slonjšak na mjesto prve pravobraniteljice za osobe s invaliditetom što je, kako se sjećam, izazvalo mnogobrojna kimanja glavom lijevo-desno, u smislu hoće li gospođa Slonjšak kao osoba s osobito teškim invaliditetom moći raditi taj posao. Presretna sam što se u ovih pet godina pokazalo ne samo da može, nego i da to izvrsno radi – kazala je sabroska zastupnica Jadranka Kosor.
Osobe s invaliditetom, nevidljivi građani Hrvatske, dobili su svoj glas kada je prije pet godina imenovana prva pravobraniteljica za osobe s invalidietom. Time su dobili zastupnika koji je, kako kaže, uvijek na njihovoj strani i onda kada su razne institucije protiv njih jer nemaju novca, nemaju znanja ili ne znaju kako s njima razgovarati.