Autor:: Tanja Molvarec 10/17/2011 13:04
Pliva, piše, vodi tribine i uz sve to još i studira. On je Mario Bebek, 20-godišnjak s invaliditetom, no ta činjenica ga nikada nije sprečavala da ostvari sve što zamisli. Kako bi školarcima diljem grada pokazao kako treba postupati s osobama koje imaju poteškoće u razvoju, Mario organizira zanimljive susrete u Knjižnici Gajnice. Zadnji put je razgovarao s učenicima 3. razreda osnovne škole Dragutin Domjanić.
– Nastojim upoznati učenike kako da se ponašaju prema osobama s poteškoćama u razvoju. Najvažnije je da od malih nogu nauče neke stvari da kasnije nikada ne budu zli ili bezosjećajni prema osobama s invaliditetom. Djeca su super i zadnji put nam je tribina trebala trajati 45 minuta, a trajala je čak dva sata – kazao je Mario.
Kao osoba s invalidtetom Mario je tijekom svog života doživio neugodna iskustva i velike šokove od ljudi koji nisu vjerovali u njega. No, ističe kako su ga sva takva iskustva samo ojačala.
– Želim samo reći da mi možemo sve što i ostali lljudi. Jer mi smo normalni. Mi isto zapravo sami sebe ograničavamo do mjere do koje želimo. Trebamo ostati uporni i ne obazirati se na komentare. Puno puta su mi rekli da neću uspjeti ovo ili ono, ali na kraju sam uspio. Sada mi je to već kroz jedno uho unutra, kroz drugo van – optimističan je Mario.
Uživa u plivanju i osvaja medalje
Mario se bavi i plivanjem već sedam godina. Trenira svakog dana na bazenu u Utrinama, a nedavno je bio i na natjecanju u Splitu. Do sada je osvojio 26 medalja na raznim natjecanjima po Hrvatskoj, od kojih je samo jedna brončana, a sve ostale zlatne i srebrne. Plivanje mu nije naporno jer taj sport obožava.
– Plivanje je super jer se razgibavaju mišići i zlobovi. Zaljubio sam se u taj sport još dok sam bio u sedmom razredu osnovne i namjeravam se njime baviti još dugo – najavio nam je Mario.
Na Zdravstvenom veleučilištu koje pohađa, Mario je zadovoljan kako napreduje, a veseli ga i većini mrska kemija. Član je i Knjižnice Gajnice koju posjećuje kada stigne i tada odabere knjige koje ga vesele i opuštaju. Tijekom školovanja nije volio lektiru niti bilo što drugo što bi bilo zadano.
Kada god stigne posjećuje i osnovne škole, a djeca na takvim susretima vrlo pozitivno reagiraju. Želimo mu puno sreće i sportskih uspjeha, ali i da nikada više ne doživi nijedno neugodno iskustvo zbog nečijih neobjašnjivih predrasuda prema osobama s invaliditetom.
