Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok pobola i smrtnosti u svijetu te nadmašuju i maligne bolesti od čijih posljedica umire otprilike 18 milijuna ljudi godišnje u svijetu.
Ukratko o kardiovaskularnim bolestima možemo reći da su bolesti koje zahvaćaju srce i srčani žilni sustav, mozak i moždane arterije, odnosno moždano žilni sustav te arterije nogu, donje udove koje u konačnici rezultiraju srčanim udarom ili kroničnim posljedicama u vidu ishemijske bolesti srca, cerebrovaskularne bolesti (ukoliko zahvaćaju bolesti arterije) ili s perifernom okulzivnom arterijskom bolešću nogu.
Naši bolesnici ne mogu hodati, imaju klaudikacijske takozvane tegobe, ne mogu napraviti par metara i već moraju stati, stoga se moraju podvrgnuti adekvatnim zahvatom. Naš cilj je da što prije i što ranije počnemo educirati mlade ljude da adekvatnim i odgovornim ponašanjem prema sebi i prema okolini djeluju da preveniramo nastanak navedenih bolesti – istaknula je kardiologinja Ljiljana Lučinger.
Što se tiče kardiovaskularnih bolesti, možemo reći da je u podlozi svega ateroskleroza. Ateroskleroza je, okvirno rečeno, nakupina masnoća u stijenci velikih ili srednje velikih arterija koje u konačnici sužuju volumen navedenih arterija i dovode do oštećenja ciljnih organa.
Važnost edukacije mladih ljudi na primarnoj prevenciji neizmjerno je važna. Primarna prevencija odnosi se prije svega, o edukaciju o bolesti.
Što se tiče ateroskleroze, možemo reći da napada sve dobne skupine, a da incidencija raste s našom životnom dobi. Što smo stariji, povećava je vjerojatnost da ćemo dobiti srčani ili moždani udar ili perifernu okulzivnu bolest nogu. Iza pedesete godine života, što je vrlo važno naglasiti, smrtnost od navedene bolesti značajno raste – upozorava dr. sc. Ljiljana Lučinger.
Postoji i sekundarna prevencija, što znači da se bolest već desila te da ju je sada potrebno pravovremeno liječiti, a postoji i tercijarna u kojoj je važno da se bolesnik pravovremeno uključi u aktivni program rehabilitacije kako bi što ranije postao radno aktivan te da se invaliditet koji ova bolest stvara smanji na minimum.
Postoje čimbenici rizika na koje možemo utjecati i oni na koje ne možemo. Jedan od glavnih čimbenika je arterijska hipertenzija, što je jednostavno rečeno opetovano izmjene povišen arterijski tlak iznad 40/90 milimetara žive. Vrlo je važno da arterijski tlak mjerimo točno, što je najbolje učiniti kod našeg liječnika obiteljske medicine ili medicinske sestre, iako bolesnik može i sam naučiti mjeriti arterijski tlak. Nije na odmet posjedovanje tlakomjera za mjerenje kod kuće, a doktorica Lučinger savjetovala je tlakomjere od žive.
Jedno mjerenje krvnog tlaka ne znači ništa, jer znamo da mnogi faktori, počevši od stresa djeluju na arterijski tlak. Kako bismo dobili neku srednju vrijednost arterijskog tlaka, trebali bismo tri dana uzastopce mjeriti dva puta dnevno, po mogućnosti s odmakom od pet minuta i nakon dvije minute stajanja vrijednost arterijskog tlaka izračunati srednju vrijednost.
Liječnica Lučinger nadodala je: Arterijski tlak što je niži, to je bolje. Prema međunarodnoj klasifikaciji ne postoji niski tlak kao takav, ako nije uzrokovan medikamentom, nije bolest. Kada ljudi kažu da imaju nizak tlak, za to ne postoji lijek.
Arterijski tlak može se dijeliti u nekoliko grupa, objasnila je. Normalne vrijednosti arterijskog tlaka se smatraju do 120/80, postoji prehipertenzija, dakle kada arterijski tlak iznosi 140/90, a postoje i prvi stupanj koji iznose 60 do 100 milimetara te drugi stupanj koji predstavlja vrlo visok rizik za razvoj neželjenih događaja, preko 160/100 milimetara žive.
Bolesnicima je savjetovala da redovno mjere arterijski tlak, no ne opsjednuto. Potrebno je znati važnost mjerenja, jer što će arterijski tlak biti bolje reguliran, manja je učestalost neželjenih događaja.